Đakovo, (IKA/TU) – U samostanu Milosrdnih sestara sv. Križa u Đakovu u subotu 14. listopada održan je Nadbiskupijski susret osoba posvećenog života Đakovačko-osječke nadbiskupije, ujedno i 33. redovnički dan. Oko 150 redovnica, nekoliko redovnika i članova svjetovnih instituta okupilo se u jutarnjim satima u samostanskoj crkvi Presvetoga Srca Isusova, gdje su imali prigodu za sakrament pomirenja. Nakon pozdrava s. Ksenije Majstorović, nadbiskupijske povjerenice za ustanove posvećenoga života te uime domaćina s. Amalije Kupčerić, provincijalne poglavarice, započela je molitva Trećega časa.
Susret je nastavljen u dvorani Florentini, gdje je uslijedilo predavanje „Obrazovanje je oblik evangelizacije”, koje je izložila s. Ivana Pavla Novina, OP. S. Ivana Pavla na početku predavanja istaknula je kako su obrazovanje i evangelizacija dva iznimno važna i moćna procesa, okrenuta budućnosti, koja u svom središtu imaju oblikovanje osobe. Među ostalim, naglasila je kako je Crkva svjesna da su obrazovanje i evangelizacija – gledano psihološki, sociološki, teološki i filozofijski – nerazdvojive teme koje, ‘zagrebe’ li se ispod površine svakodnevnog diskursa, dotiču najdublja pitanja oblikovanja čovjekova identiteta, poznavanja vlastitoga podrijetla, onoga što on jest i što mu je zadaća. Obrazovanje je neizmjerno važno jer ono nije, kako bi mnogi željeli pokazati, samo informacija, već je informacija i formacija.
„Crkva je suočena s dinamičnom i složenom stvarnošću evangelizacije koja uvijek pretpostavlja dvostrukost tj. da Crkva prepozna potrebe vremena, odnosno potrebe čovjeka na svim razinama društveno-političke stvarnosti te da svoje članove pripremi, osposobi da na te potrebe odgovore. Drugim riječima, kao što poći evangelizirati pretpostavlja da smo prvotno sami evangelizirani, tako poći odgovoriti na potrebe vremena i evangelizirati u suvremenom svijetu znači upoznati kontekst vremena, imati znanje o vremenu i njegovim problemima, obrazovati se da bi se moglo obrazovanjem odgojiti za evanđelje”, naglasila je u predavanju s. Ivana Pavla. Predavanje je zaključila ističući kako je briga za čovjeka i njegov obraz te očuvanje čovjekova dostojanstva temeljna zadaća Crkve. Svjesna svoga poslanja u današnjem vremenu edukacije i komunikacije, Crkva prepoznaje obrazovanje kao doista poseban i moćan proces evangelizacije. Nakon rasprave sudionici su imali prigodu pogledati prezentacije o odgojno-obrazovnom radu družbi milosrdnih sestara sv. Križa, karmelićanki Božanskog Srca Isusova te sestara Malog Isusa.
Središnji dio susreta bilo je svečano euharistijsko slavlje u samostanskoj crkvi, koje je u koncelebraciji generalnog vikara mons. Ivana Ćurića te svećenika – sudionika susreta – predvodio đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić. U homiliji nadbiskup je tumačio naviješten ulomak Evanđelja i Isusove riječi s križa: „Ženo, evo Ti sina”, rekavši kako je to drugi put da je Isusova majka jedan od glavnih aktera u Ivanovu evanđeoskom navještaju. Prvi put to je bila na početku Isusova javnog djelovanja, na svadbi u Kani Galilejskoj.
„Crkva je produbila značenje tih Isusovih riječi: Kad dolazi Isusov čas, a to je čas njegove smrti na križu, tada ponovno do izražaja dolazi osobiti odnos između Isusa i njegove zemaljske Majke Marije, od koje se odijelio tijekom svojega javnoga djelovanja. Ta fizička veza između Majke i Djeteta, sada – na Kalvariji, neposredno prije Isusove smrti – biva produbljena, obogaćena i proširena za čitavu budućnost i ta veza ostaje dovijeka. Osobit majčinski odnos Marije prema Isusu prerasta u duhovno majčinstvo za sve one, za koje je njezin Sin dao svoj život, na križu. Ivan u stvari pod križem predstavlja sve nas, i Isus sve nas povjerava majčinskoj zaštiti i skrbi svoje Majke. Svi mi vjernici smo, zajedno sa sv. Ivanom, dionici njegova – Isusova – sinovstva, njegova braća i sestre, te sinovi i kćeri njegove Majke, povjereni njezinoj ljubavi i njezinoj zaštiti. Isus nas, dakle, zajedno sa sv. Ivanom, stavlja pod njezine skute i svoju nam Majku daruje kao našu Majku i Zaštitnicu”, rekao je među ostalim, nadbiskup Hranić. Istaknuo je kako se Mariju u Crkvi nasljeduje ne samo radošću uspjeha, nego i proživljavanjem neuspjeha i poniženja, proživljavanjem bolesti, nemoćnim stajanjem pod križem, pa čak i proživljavanjem iskustva bogonapuštenosti i Božje šutnje, odnosno naših Velikih petaka i Velikih subota.
„Istina je da se ponekad i mi osjećamo poput Marije pod križem. No, poput Marije budimo svjesni toga da je Bog izabrao svakoga od nas i postavio baš nas na naše mjesto. Mogao je izabrati i nekoga drugog umjesto nas. No, baš je nama povjerio ovaj život kojega živimo, ovu zadaću koju izvršavamo, stavio nas u sredinu, u redovničku zajednicu i među sestre i druge ljude s kojima jesmo i dao nam službu koju sad obavljamo, odnosno povjerio nam je poziv kojega živimo. Imao je silno povjerenje baš u nas. Baš je nas s povjerenjem pogledao”, rekao je nadbiskup, zaključivši kako do spasenja ovoga svijeta, Crkve i društva može doći samo ako ima onih koji su spremni i voljni nasljedovati Mariju: poput nje slušati i poput nje ostvarivati Božji poziv kojega Bog upućuje u konkretnim životnim okolnostima svakome od nas.
Nakon misnog slavlja uslijedio je zajednički ručak na ljetnoj terasi Centra Amadea, a potom su se okupljeni vratili u dvoranu Florentini, gdje su susret završili listopadskom pobožnošću u svjetlu fatimskoga jubileja, koju su pripravile sestre uršulinke.