Nakon molitve Trećeg časa, pozdravljajući vijećnike, biskup Antun Škvorčević je podsjetio kako je završila prva sesija XVI. opće redovite skupštine Biskupske sinode u Rimu. Istaknuo je da su različita vijeća uspostavljena na biskupijskim i župnim razinama sastavnice sinodalnosti Crkve te je spomenuto zasjedanje Sinode svojevrsni poticaj da se zajednički promišlja o poslanju Crkve u sadašnjem svijetu. Izrazio je radost što nakon završetka Sinode u Rimu, Prezbitersko vijeće prvo zasjeda u Požeškoj biskupiji, očitujući da su svećenici prvi pozvani njegovati svijest o sinodalnosti i promicati je na župnoj i drugim razinama.

Biskup je potom naglasio kako u novije vrijeme  vjernički hod prati ratna situacija u Ukrajini, Izraelu i Palestini, Sudanu, kao i u drugim dijelovima svijeta. Spomenuo je da je rat uvijek nečovječno i razarajuće stanje, koje uz materijalna dobra, još više razara ljudske živote, njihove odnose i duše te ostavlja za sobom pustoš na svim razinama. Potaknuo je vijećnike da na navedeno stanje odgovore molitvom kako bi se sve nemoćno ljudsko povezalo s Bogom i njegovom snagom.

Polazeći od kratkog ulomka iz Druge poslanice Korinćanima iz molitve Trećega časa, u kojem sveti Pavao kaže „Braćo, radujte se, usavršujte se, tješite se, složni budite, mir njegujte i Bog ljubavi i mira bit će s vama“, biskup je istaknuo kako niti jedan od navedenih poticaja nije suvišan u današnjem vremenu, nego je vrijedan pozornosti. Kazao je da čovjek svojim usavršavanjem u pripadnosti Bogu postaje biće Božjih senzibiliteta kojima odgovara na svaku situaciju osobnog i društvenog života. Zaželio je svećenicima da budu bića one osjetljivosti koje je bio Bog u Isusu Kristu kad je postao čovjekom i predao sebe za sve. Dodao je da tuga i žalost zbog spomenutih ratnih zbivanja potiču na pristupanje jednih drugima s raspoloženjem tješenja, i to polazeći od činjenice da vjernici utjehu nalaze u Bogu, a ne u sebi samima.

Osvrćući se na Apostolov poziv Korinćanima da budu složni, biskup je spomenuo kako nesloga i razdor dovode do međusobnih sukoba koji lako prijeđu u mržnju i osvetu, a to su stanja čovjekova duha iz kojih proizlaze gubitništva. Pozvao je vijećnike da se kao svećenici zauzimaju najprije za međusobnu slogu, napose s obzirom na poslanje, koje si nisu sami povjerili, kako ne bi postali protu-znak onoga što bi trebali biti. Potaknuo ih je da uz slogu njeguju mir, kazavši kako je on punina Božjih dobara, dragocjeni dar koji u vršenje svećeničke službe daje prepoznati čiji su svjedoci i poslanici. Potom je biskup predstavio pojedine točke dnevnog reda sjednice, među kojima posebno mjesto ima priprava zaručnika za brak u skladu s poticajima crkvenih dokumenata, napose apostolske pobudnice pape Franje Amoris laetitia i dosadašnjim pastoralnim iskustvom te pastoral duhovnih zvanja, zaželjevši vijećnicima plodonosan rad.

Tajnik Vijeća vlč. Robert Kupčak pročitao je zatim zapisnik posljednje sjednice Vijeća, nakon čega je provjereno što je od zaključaka navedene sjednice provedeno. U središnjoj točki dnevnoga reda „Priprava zaručnika za brak: plan i program usklađen s pobudnicom Amoris laetitia“, povjerenica za pastoral braka i obitelji Ana Matković podsjetila je kako se priprava za brak sastoji od dalje, bliže i neposredne priprave, a da se na razini Biskupije ona uglavnom provodi kroz zaručničke tečajeve u trajanju od pet susreta, gdje se zaručnicima predstavlja brak s više polazišta.

Ukazala je na činjenicu kako u takvom pristupu izostaje osobni susret sa zaručnicima, a napose uloga župnika i župne zajednice u pripravi za brak s polazišta vjere, što osobito naglašava pobudnica Amoris leatitia kao i dokument Dikasterija za laike, obitelj i život „Katekumenski itinerari za bračni život“. Pozivajući se na riječi pape Franje kazala je kako je u navedenim dokumentima istaknuta površnost sadašnje priprave te potreba sustavnijeg pristupa u kojem će se osvijestiti važnost vjere prilikom sklapanja sakramenta ženidbe i osobni susret s Isusom Kristom. Biskup je potom podsjetio kako od završetka Biskupske sinode o obitelji 2015. na kojoj je sudjelovao kao predstavnik Hrvatske biskupske konferencije, u Biskupiji se nastoji promicati pitanje vjere kod mladenaca kao prve i temeljne sastavnice kršćanskog braka kao sakramenta. Radi toga priprava za brak treba početi u župnoj zajednici te se mladenci u pripravi za ženidbu trebaju najprije prijaviti svome župniku kako to predviđaju crkveni propisi, susresti se sa zajednicom obitelji koje u župi nastoje živjeti brak s polazišta vjere, te sudjelovati na programu bliže i neposredne priprave koji se ne sastoji isključivo od predavanja o braku, nego uvode u brak življen iz vjere.

U raspravi koja se razvila vijećnici su iznijeli svoja iskustva priprave zaručnika kako u župi tako i na tzv. „tečajevima priprave za brak“ koji se organiziraju na razini dekanata kao i poteškoće s mjestom prebivališta zaručnika, a time i povezanosti sa župnom zajednicom. Biskup je istaknuo kako sadašnji model priprave nije dostatan jer nije inicijacija u brak, a pitanje vjere se ne rješava informacijama nego uvođenjem u iskustvo vjere iz kojeg se prihvaća i živi otajstvo kršćanskog braka. Vijećnici su potom na biskupov prijedlog usvojili zaključak da se župnim uredima izda naputak što je u pripravi za brak potrebno učiniti u skladu s crkvenim propisima kako bi ona bila inicijacija u brak po vjeri, a povjerenici Ani Matković, upravitelju Pastoralnog centra vlč. Robertu Kupčaku i generalnom vikaru mons. Želimiru Žuljeviću dan je zadatak da izrade kratak plan i program priprave, polazeći od pobudnice Amoris laetitia i navedenog dokumenta Dikasterija za laike, obitelj i život.

Potom je povjerenik za pastoral duhovnih zvanja vlč. Tomislav Dokoza predstavio program pastorala duhovnih zvanja u tekućoj pastoralnoj godini i za srednjoškolce i druge mlade u Domu sv. Augustina u Velikoj i posjete učenika završnih razreda osnovne škole Kolegiju Požeške biskupije te predložio novi model biskupijskih susreta ministranata u sjedištu Biskupije, gradu Požegi, koji se zadnjih godina vezao uz hodočašće osnovnoškolaca Gospi Voćinskoj. Na temelju iskustva pojedinih dekanata u kojima se povremeno okupljaju ministranti prikazao je njihove mogućnosti povezano s kandidatima za potvrdu i članovima biskupijskog Djela za duhovna zvanja na razini dekanata. Biskup je istaknuo kako je važno podržavati molitvu za duhovna zvanja kao prvi i najvažniji korak spomenutog pastorala, te nastojati podržavati živim članstvo Djela za duhovna zvanja u župama Požeške biskupije i tragati za primjerenim pristupom mladima, posebno studentske dobi s obzirom na zvanja. Nakon pojedinih sugestija vijećnika, biskup je zahvalio Povjerenstvu za sve što čini, napose u Kolegiju Požeške biskupije, potaknuvši svećenike da ne budu ravnodušni s obzirom na tako važno pitanje te se zauzmu za ono što je moguće da se mladim ljudima osobnim svjedočanstvom života približi ljepota duhovnog poziva i oduševi za nasljedovanje Isusa Krista u svećeništvu ili redovništvu.

U daljnjem tijeku sjednice predstojnik biskupijskog Ureda za gradnju i kulturna dobra vlč. Mario Sanić progovorio je o nekim pitanjima upravljanja crkvenim vremenitim dobrima, podsjetivši na dva biskupijska dokumenta koja donose propise o postupanju svećenika s obzirom na navedeni predmet: „Dekret o izvanrednom upravljanju vremenitim dobrima i Odredbe o gradnji i obnovi crkvenih objekata“, čije pridržavanje štiti dostojanstvo svećenika i Crkve u čije ime djeluje. Biskup je istaknuo kako je župniku po dekretu povjerena briga za župna vremenita dobra u čemu mu je od suradničke pomoći župno ekonomsko vijeće te da tu brigu ne može preuzeti Ured za gradnju, koji u svojoj mjerodavnosti potpomaže svećenike da djeluju pravilno. To se pokazalo uspješnim u slučajevima nevremena koje je minulog ljeta na području jednog dijela Biskupije nanijelo ozbiljne štete crkvenim zdanjima, i kada se određeni svećenici nisu snašli s obzirom na njihov brzi popravak. Na spomenuto pitanje nadovezao se ravnatelj biskupijske Ustanove za uzdržavanje klera i drugih crkvenih službenika Ivica Žuljević, istaknuvši kako je u navedenim situacijama potrebno biti otvoren za suradnju s onima koji su na državnoj ili lokalnoj razini spremni pomoći, ali nerijetko se zbog inercije to ne ostvari. Među ostalim je spomenuto kako u slučaju obnove pojedinih objekata koji su zaštićeno kulturno dobro pomaže Ministarstvo kulture i medija, i kako je za radove na takvim objektima uz dopuštenje nadležnog konzervatorskog odjela potrebno dobiti i dopuštenje dijecezanskog biskupa, jer se radi o crkvenom vlasništvu te na tom treba ustrajavati pred državnim vlastima.

Pri kraju sjednice ravnateljica biskupijskog Caritasa Katarina Paulić prikazala je zadnju fazu provedbe Caritasovog projekta pomoći siromašnim osobama, financiranog iz sredstava Europskog socijalnog fonda te nadolazeće caritasove projekte u došašću. Biskup je potaknuo da se traže mogućnosti prijave za nove projekte pomoći siromašnima kod mjerodavnih ministarstava kako nakon primljene pomoći ne ostanu prepušteni samima sebi. Spominjući rat u Izraelu kazao je također da je jeruzalemski latinski patrijarh kardinal Pierbattista Pizzaballa pozvao na pomoć ratnim stradalnicima u Svetoj Zemlji te da se ne smije ostati po strani s obzirom na to pitanje, te su vijećnici prihvatili biskupov prijedlog da se sljedeće nedjelje nakon euharistijskih slavlja prikuplja pomoć za navedenu svrhu. Jednako tako, vijećnici su podržali biskupov prijedlog da se i ove godine na početku adventa održe arhiđakonatski edukativni susreti župnih pastoralnih vijećnika, napose caritasovih volontera, izvijestila je Požeška biskupija.