Na misnom slavlju sudjelovali su i predstavnici karitativnih ustanova koje djeluju na području Riječke nadbiskupije, zajedno s njihovim korisnicima.

Na početku propovijedi nadbiskup je zahvalio svim karitativnim udrugama i institucijama Riječke nadbiskupije koje na različite načine pomažu riječkoj Crkvi u brizi za potrebite te je u duhu biblijskih čitanja istaknuo tri bitna stava u pogledu i pristupu prema siromasima: poniznost, zahvalnost i djelotvorna ljubav (služenje).

„Među nama imamo one kojima se sreća okrenula u jednom trenutku. Nekad je bilo sve u redu, u drugom trenutku ništa više nije bilo u redu i završili su na ulici, ostali su bez doma, prijatelja, bližnjih. To se može dogoditi bilo kome od nas i zato je važno da na ovaj današnji dan, gledajući braću i sestre koji su materijalno ili na druge načine u većoj potrebi nego mi, u sebi izazovemo tri važna osjećaja. Prvo je da budemo ponizni jer nismo u jednoj situaciji u odnosu na druge zbog toga što smo bolji od drugih, nego je to jednostavno dar. Taj dar u nama potiče drugi osjećaj, to je osjećaj da znamo biti zahvalni za sve što imamo. I naravno, ono što Pavao sugerira kad govori o svjetlu, da budemo djeca dana (usp. 1 Sol 5,1-6). Kako možemo biti djeca dana u svijetu u kojem imamo toliko siromašnih oko sebe, koji pate, ako ne u ljubavi? Braća i sestre siromasi oko nas, među nama samima, pozivaju nas na djelotvornu ljubav koja se prigiba, služi“, kazao je mons. Uzinić.

Propovijed je zaključio osvrnuvši se na evanđeosku prispodobu o talentima, potaknuvši okupljene vjernike na hrabrost riskiranja ulaganjem primljenih talenata na izgradnju Božjeg kraljevstva, na što poziva i papa Franjo u svojoj poruci za 7. Svjetski dan siromaha, pod geslom: „Ne okreći lice od siromaha!“ (Tob 4,7).

„Kad je riječ o evanđeoskom ulomku o talentima, ovdje nije riječ o materijalnome, nego o duhovnom. Ovdje je riječ o ljubavi. Onome tko ima ljubav i djelatno ju živi, ona se uvijek nadodaje, postaje sve veća, jača, snažnija. Onaj koji je nema, polako gubi sve što ima pa i ljubav i poštovanje drugih oko sebe. Dakle, nije riječ o količini, riječ je o pouzdanju, o tome da se ne bojimo ulagati u ono što je dobro, stavljati svoje sposobnosti u službu Bogu i svojim bližnjima. Ima samo koristi od onoga što darujemo, što uložimo. Mi smo stvoreni na sliku Božju, a On nam je u Isusu Kristu pokazao kako pšenično zrno koje umire daje plod i želimo li biti plodonosni i oploditi one darove koje imamo, nemojmo se bojati umrijeti. No kako umirati? Važno je ne okrenuti glavu, kaže papa Franjo, od siromaha (usp. Tob 4,7) jer ako okrenemo glavu od siromaha, okrenut ćemo glavu od Isusa, njegovog lica. U licu siromaha nalazi se lice Isusa Krista, ali i oni u nama, našem pogledu, načinu na kojem im pristupamo trebaju prepoznati pravo lice Isusa Krista, onog milosrdnog Samarijanca koji se prigiba da bi povio, da bi spasio. Važno je učiniti ono što možemo. Ne možemo promijeniti svijet, ali ga možemo učiniti boljim onoliko koliko sami sebe učinimo boljima, pomažući svojoj braći i sestrama da se osjećaju kao ljudi, dostojanstveno i sami živeći ljudsko dostojanstvo kojega nema i ne može biti ako nismo spremni priteći jedni drugima, služeći u ljubavi“, istaknuo je propovjednik.

Nakon misnoga slavlja uslijedio je zajednički ručak sa siromasima.