U zajedništvu su misu pratile osobe s invaliditetom i njihove obitelji i vjernici koji redovno dolaze na mise u katedralu, a prvu adventsku svijeću upalila su djeca iz Centra za odgoj i obrazovanje Rijeka. Gluhim i nagluhim osobama omogućeno je praćenje mise uz tumača znakovnog jezika.

„Svake nedjelje okupljamo se kao Crkva na euharistiji, jer smo Crkva upravo na euharistiji, a danas smo više Crkva jer nitko nije isključen“, tim je riječima započeo propovijed nadbiskup.

Istaknuo je da su osobe s invaliditetom Crkva i da Crkva na njih računa. „Niste i ne smijete biti samo objekt onoga što mi činimo, nego želimo da postanete, s onim što vi možete darovati, subjekt Crkve i njezina poslanja“, rekao im je.

S obzirom na to da se toga dana slavila i prva nedjelja došašća, poručio je kako je došašće vrijeme u kojemu očekujemo Isusov ponovni dolazak te nas evanđelje (Mk 13,33-37) poziva na budnost, na aktivnost. „Biti budni znači biti aktivni. Činiti nešto da on može doći“, pojasnio je nadbiskup. Krist dolazi, ali potrebno je da i mi idemo prema njemu, a to možemo pravedno živeći, odnosno živeći one vrednote koje nam je Isus tijekom svog prvog dolaska pokazao i navijestio. U tome nam pomaže i sinoda sa svojim geslom: „Zajedništvo, sudjelovanje i poslanje“, rekao je.

‘Zajedništvo’, nastavio je nadbiskup, znači da moramo svi biti jedni s drugima, da ne smijemo nikoga ostaviti iza sebe i da moramo zajedno hodati. „To je poziv da ne budemo ekskluzivna zajednica savršenih, nego inkluzivna zajednica, zajednica u kojoj ima mjesta za svakoga od nas i u kojoj je svatko cijenjen, poštovan te u kojoj se prigibamo jedni nad drugima i u ljubavi služimo jedni drugima. To znači zajedništvo. Sinoda je zajednički hod. Ne možemo živjeti kao pojedinci ne vodeći brigu o drugima. Moramo biti zajedno jedni s drugima i to je ona ljepota koju možemo primijetiti danas u katedrali – ljepota naše različitosti koju smo stavili u službu jedni drugima i pretvorili u zajedništvo“, protumačio je.

Govoreći o ‘sudjelovanju’, pojasnio je kako ono znači da u tom zajedništvu svatko dā ono najbolje od sebe. Nitko nije toliko bogat da ne može primiti nešto od drugog, a isto tako nitko nije toliko siromašan da ne može dati nešto drugome, podsjetio je nadbiskup. Svi mi možemo dati i primiti. Važno je biti spremni uključiti se. U tom kontekstu citirao je Dokument Dikasterija za laike „Crkva je naš dom“, nastao kao plod sinodalnog savjetovanja osoba s invaliditetom na razini opće Crkve i u kojemu osobe s invaliditetom poručuju da mogu sudjelovati u poslanju Crkve koja je i njihov dom. „Želim doista danas, da vi koji ste osobe s invaliditetom i vi koji ste članovi obitelji osoba s invaliditetom, osjetite Crkvu kao svoju obitelj u kojoj možete primati ono što vam je potrebno, ali želim vam poručiti i da toj Crkvi možete dati ono što je potrebno nama koji nismo osobe s invaliditetom, i što ne možemo dobiti bez vas i vaše specifičnosti i onoga što je za vas posebno“, istaknuo je.

Pojašnjavajući posljednju riječ sinodalnog gesla – ‘poslanje’, kazao je kako se ona odnosi na to da budemo oni koji u Crkvi nastavljaju Isusovo djelo spasenja. U nastavku je spomenuo dva prigovora osoba s invaliditetom iz ranije spomenutog sinodalnog savjetovanja održanog na razini sveopće Crkve, a koji se tiču odnosa prema osobama s invaliditetom. Prvi prigovor jest taj da se osobe s invaliditetom gleda kroz prizmu njihovih nedostataka. „To je pogrešno. Vi ste osobe. Ne smijemo vas gledati kroz vaš invaliditet. Nedostatke pak trebamo gledati kao bogatstvo.“ Drugi prigovor je taj da se osobe s invaliditetom smatra pročišćenima patnjom, poput anđela. „Osobe s invaliditetom nisu anđeli. Oni žele među nama biti ljudi“, rekao je nadbiskup.

U tom kontekstu osvrnuo se na pročitani ulomak iz Knjige proroka Izaije (Iz 63,16b-17b; 64,2b-7) izdvojivši riječi: „… Jer lice si svoje od nas sakrio i predao nas u ruke zločinima našim. Pa ipak, Gospodine, ti si naš otac: mi smo glina, a ti naš lončar – svi smo mi djelo ruku tvojih.“

Sve nas je Bog učinio, a naše poslanje u ovom vremenu, između prvog dolaska i onog konačnog, jest pokazati da smo djela Božjih ruku. To možemo ako bez obzira na naše razlike, sa svojim bogatstvom, učinimo da se vidi Krist, da Isus bude prisutan, da se u nama i u našim životima može prepoznati njegova prisutnost, poručio je nadbiskup.

Na kraju mise nadbiskup Uzinić je zahvalio svima na dolasku, a Klari Labinac i Budislavu Vukasu – članovima nadbiskupijskog Povjerenstva za osobe s invaliditetom – zahvalio je na organizaciji ovog događaja. Misu su suslavili rektor Pripravničkog sjemeništa u Rijeci Ivan Devčić i generalni vikar Riječke nadbiskupije i rektor katedrale Mario Tomljanović koji je potaknuo vjernike na sudjelovanje u misama zornicama koje će se u riječkoj prvostolnici slaviti u 7 sati.