Na početku ovog već tradicionalnog nikolinjskog susreta biskupa Škvorčevića pozdravio je ravnatelj Kolegija Tomislav Dokoza zajedno s prefektom Matejom Filipovićem i duhovnikom Marijanom Pavelićem. U prigodnoj riječi biskup je podsjetio pitomce kako djeca i mladi pamte sv. Nikolu uglavnom kao sveca koji dijeli darove. Ali postoji i druga životna razina, a to je primanje. Darovanje i primanje je dinamizam unutar kojeg živimo. Svatko od nas primio je život kao dar te smo od početka bića darovanosti, koja trebaju znati i zahvaljivati za svoje postojanje. Kazao je kako ga raduje što se na pojedinim reklamnim panoima na ulicama kod nas povezano s dječjim romanom „Čudnovate zgode šegrta Hlapića“ spisateljice Ivane Brlić Mažuranić može vidjeti poziv na zahvalnost. Potaknuo je kolegijaše da zahvaljuju Bogu na daru života, kao i svojim roditeljima – suradnicima Božjim, koji pristupaju svakom od njih s ljubavlju. Pojasnio je kako je ljubav darivanje sebe za drugog, kao što je Isus učinio kad je darovao sebe do kraja za svakog pojedinoga od nas. Biskup je podsjetio kolegijaše da je Isus to sažeo u riječi „Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga; a tko izgubi život svoj poradi mene, taj će ga spasiti.“ Pozvao ih je da i oni poput sv. Nikole usvoje spomenuto životno načelo kojim će na najbolji način biti dionici života i rasti kao jedinstvene osobe.

Podsjećajući kako se to darivanje odražava i kroz životno zvanje, biskup je ustvrdio kako je važno založiti se za vrijednosti, kao što su Bog i čovjek. Ukoliko se daruju za Boga i čovjeka onda se nalaze na onim razinama postojanja koje su u Božjem dinamizmu. Pojasnivši kako se Bog Otac darovao Sinu, Sin se darovao Ocu i nama u Duhu Svetomu, biskup je istaknuo kako svećeničko zvanje nije kao neki drugi tehnički posao koji će se obaviti, nego je ono cjelovito darivanje sebe za drugog čovjeka. Za primjer je naveo i heroje u ratu, koji se nisu opredijelili za sebičnost, nego su položili svoje živote za našu slobodu i dostojanstvo. Biskup je još podsjetio i na Isusovu riječ da je blaženije davati, nego primati. Istaknuo je kako primajući postajemo ljudi i dionici brojnih dobara, kao što su boravak u Kolegiju, primanje znanja u školi od profesora, ali ako se opredijelimo samo za primanje tih darova onda dolazimo u opasnost da postanemo sebični ljudi. Potaknuo ih je da i u Kolegiju, u zajedničkom životu vježbaju odnos darovanosti jednih prema drugima i time se potvrđuju u onoj veličini na koju ih poziva Bog. Poželio im je da se ne umore u tom nastojanju, napose kad naiđu na poteškoće kojih ne nedostaje u našim životima.

Na kraju susreta biskup se zanimao za stanje kolegijaša u Gimnaziji i za život u Kolegiju te ih je obradovao prigodnim nikolinjskim darovima.