„Svake godine u ovoj noći slušamo radostan i utješan navještaj događaja koji se, doduše, zbio prije više od dvije tisuće godina, ali i danas jednako zadivljuje. Bog je sišao među ljude, postao čovjekom, jedan od nas, postao ‘Emanuel’, tj. ‘S nama Bog’. Ovo nije tek neki veliki događaj iz povijesti kojeg se samo spominjemo, nego događaj koji je potrebno uvijek u srcu oživjeti jer ga se drugačije neće razumjeti“, kazao je nadbiskup započinjući svoju propovijed.

Bog je sišao među ljude na posve ljudski način. Nije došao kao strašni Bog, Bog sudac, koji će kod ljudi izazvati drhtanje i stres, nego je došao u najbezazlenijem licu i to u licu djeteta, sa željom da ga se nitko ne boji nego da ga svi mogu voljeti. Bog dolazi čovjeku da mu kaže „ne boj se, ja sam s tobom, nisi sam“. Bog se čovjeku nudi kao pratilac na životnom putu i kao jamac njegove sigurnosti i sreće na zemlji, ali i kao poziv da hodi s Bogom.

„Bog je došao na blag i nježan način i samo tako želi djelovati u našoj povijesti. Nikomu se silom ne nameće, ostavlja svakoga čovjeka slobodnoga da ga prihvati ili ne prihvati. Ne želi provaljivati nasilno vrata ičijega doma ili srca. Radije je prihvatio da se rodi u štali nego da nasilno uđe u nečiju kuću. Njegov pristup našem domu, našoj obitelji ili našem srcu, zavisi isključivo od nas. Možda ćemo se lako uvjeriti da nitko od nas vjernika ne bi ni pomislio spriječiti ga da uđe u naš dom ili u naš život. Da, možda mu nećemo nikada glasno reći, ali je pitanje što mu govorimo našim vjerničkim životom i ponašanjem“, kazao je.

Mnogi se kršćani deklariraju kao vjernici, čak slave Božić, ali je problem što mnogobrojni kršćani žive kao da Boga nema. Takvi slave Božić na način na koji ga slave i ateisti. „Znamo da po našim gradovima svi slave advent, i vjernici i nevjernici, i kršćani i nekršćani. Za prave vjernike to je vrijeme priprave za susret s Gospodinom koji dolazi. Sav advent je usredotočen na Božić, na blagdan rođenja Spasitelja. I tu je središte njegovoga radosnoga sadržaja“, istaknuo je.

Za mnogobrojne ljude advent je postao svojevrsni simbol dobroga provoda tijekom zimskog vremena. Na taj način advent i Božić su u opasnosti da izgube svoje središnje poruke. Ako iz adventa i Božića izbacimo duhovni element onda oni postaju „mjed što ječi i cimbal što zveči“. Božić bi trebao postati prepoznatljiv, ne samo po garderobi, po obilnijem stolu, po ukrašenim kućama već po zauzetijem ljudskom i kršćanskom životu. „Neka božićno svjetlo ne bude ukras samo naših srca i trgova, naših kuća i u kućama božićnih jelki, nego da dopre do naših srdaca, do naše nutrine“, istaknuo je.

Nadbiskup je, govoreći o Isus Kristu kao svjetlu koje je došlo na ovaj svijet da rasprši tamu grijeha, naglasio da Isus ima veliko razumijevanje za ljudske slabosti, grijehe, ali je problem kada čovjek zavoli grijeh i tamu. „Lako se dogodi da netko postane posve indiferentan prema vlastitim grijesima i do te mjere da mu ti grijesi, ne samo da ne smetaju, nego postanu nešto normalno. Nestane bilo kakve želje da ih se oslobodimo. To stanje čovjeka je najteže. Grijeh nije najteži u svom činu, nego kada ga se prihvati, ili kako kaže Isus, kada ga se zavoli, kada grijeh postane čovjekov izbor, odnosno njegovo stanje. Tu i Bog postaje nemoćan budući da je dao čovjeku dar slobode koju mu ne želi silom oduzeti“, kazao je.

Bog poziva u svetoj noći da se čovjek odrekne bezbožnosti i svjetovnih požuda, te da razumno, pravedno i pobožno živi u sadašnjem svijetu, jer život u ovome svijetu ne traje predugo. U ovome životu iza čovjeka ostaje samo ono dobro i plemenito što učini, a sve drugo nestaje i odlazi s njime u grob. „Zato nas ovaj dan poziva da dopustimo Bogu da nam ispuni srce, a samo ispunjeno srce može onda ispuniti kuću u kojoj ništa bitno neće faliti. Jer ako ima ljubavi, dobrote, mira radosti ima svega. Osobe koje te vrijednosti nose u srcu ne ugrožavaju nikoga, nisu prijetnja nikome, ne proizvode nepravdu i nisu razlogom trpljenja nikomu. Bez ovih vrijednosti, ne samo da je život osobe prazan, nego ona neminovno postaje prijetnjom životima drugih“, istaknuo je dodavši da problemi nezadovoljstva, besmisla i očaja, koji vladaju mnogim srcima, nisu produkt neimaštine već unutarnjeg siromaštva. „Kada je ljudskog srce prazno duhovnih vrijednosti ono ima potrebu da zgrće i gomila, i to čini na sve načine i bez ikakvog obzira, ali pored svega toga, takvo srce trajno nosi osjećaj da dovoljno nema“, kazao je.

Na kraju homilije nadbiskup je svima čestitao Božić pozvavši sve prisutne da otvore svoja srca Isusu koji je došao da uđe u njihove živote. To je jedina istinska životna mudrost istaknuo je.

Brojni okupljeni vjernički puk je, uz Mješoviti prvostolni zbor sv. Dujma i orguljašku pratnju mo. s. Mirte Škopljanac Mačina, a pod ravnanjem kapelnika splitske prvostolnice mo. Don Marovića, pjevao božićne pjesme.