Zahvaljujem na pozivu da uputim nekoliko riječi pozdrava sudionicima ovog 64. teološko-pastoralnog tjedna u organizaciji Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu te srdačno pozdravljam dekana i sve prisutne.

Naslov vašega Tjedna je vrlo poticajan za promišljanje koje je potrebnije nego ikad: „Suvremeni izazovi pastorala i kateheze odraslih“.

Koji je tipičan izazov pastorala današnjice? Kako danas Evanđelje koje je uvijek isto, može privući kršćane, a napose odrasle? Jesu li današnji muškarci i žene još uvijek zainteresirani za kršćansku poruku?

Nikada, kao danas, nismo imali na raspolaganju toliko alata za suočavanje s izazovima pastorala. U nekoliko jednostavnih klikova možemo pronaći najprikladniji biblijski citat, najprikladniju papinsku poruku, najprikladniji primjer svetosti za slušateljstvo koje je pred nama. Imamo obilje materijala u arhivi i sve sofisticiranije alate za njegovu upotrebu i širenje, no čini se da je teško odabrati.

A što je s umjetnom inteligencijom koja je sposobna razviti savršene pastoralne projekte, s vrijednim i zadivljujućim interaktivnim pomagalima.

Je li sve to dovoljno?

Zašto, upravo u društvima koja se smatraju najbolje opremljenima za današnje pastoralne izazove, svjedočimo pražnjenju crkava i katehetskih učionica i ne uspijevamo doći do novih sljedbenika?

Zašto se čini da se Isusova poruka ne „probija“ dok poruke improviziranih YouTubera postižu toliki uspjeh i privlače brojne followere?

Ipak, da biste bili uspješni na društvenim mrežama, trebate voditi računa samo o dvjema stvarima: riječima i slikama.

Dakle, nije li nam otkrivena Riječ par excellence, ona koja je „put, istina i život“ (Iv 14,6) koja je čak tijelom postala i nastanila se među nama?

Ne poznajemo li Njega koji je savršena „slika Boga nevidljivoga“ (Kol 1,15)?

Što nedostaje u našem pastoralu djece, mladih i odraslih?

Zašto riječ koju naviještamo nije vjerodostojna? Zašto slika koju projiciramo nije vidljiva?

Najveći suvremeni izazov, kao i izazov svih vremena, za pastoral i katehezu odraslih jest uvijek taj da Riječ učinimo vjerodostojnom, utjelovljujući je u našim životima i tako učinimo vidljivom sliku Boga nevidljivoga, odražavajući Krista.

Mislim da se svi mi ovdje prisutni, sa zahvalnošću sjećamo onih učitelja koje smo slušali sa zadovoljstvom i na našu korist jer su prije no što su bili učitelji bili također i svjedoci (usp. EN 41).

Po mojem skromnom mišljenju, ne umanjujući važnost biblijskih, teoloških, pedagoških, psiholoških, socioloških i drugih studija koji se bave razumijevanjem problema prenošenja vjere, „obratite se i vjerujte Evanđelju“  danas i uvijek ostaje polazište cjelokupnog pastorala.

Riječ i Slika koju moramo komunicirati moramo biti mi, nisu dovoljni alati koje posjedujemo. Naš život mora odražavati Evanđelje koje naviještamo i biti zrcalo Onoga kojega moramo naviještati.

Neka vam Gospodin, Riječ života i slika Očeva, udijeli Duha Svetoga da vas prosvijetli kako što bolje prenositi dragocjeno blago koje smo primili tako da ga možemo razumljivo i vjerodostojno prenositi suvremenim muškarcima i ženama.