U molitve su uključili sve bolesne osobe, osobito one koji zbog bolesti ne mogu sudjelovati u molitveno-liturgijsko-katehetskom životu nadbiskupije. Na župnoj misi svoj su dan proslavili Hrvatsko katoličko liječničko društvo (podružnica „Branimir Richter“-Zagreb), Hrvatsko katoličko društvo medicinskih sestara i tehničara, Odjel sestrinstva pri Hrvatskom katoličkom sveučilištu, medicinske sestre članice redovničkih zajednica pri Hrvatskoj redovničkoj konferenciji na čelu sa svojim Povjerenstvom te Klub „Nutrix“.

Nakon svih jutarnjih misa, u katehetskoj dvorani „Antonio“ vjernici su se mogli susresti s dežurnim liječnicima i osobljem, izmjeriti tlak i šećer u krvi te potražiti savjet liječnika. Svima je podijeljena i Papina poruka za Dan bolesnika.

Na početku mise sve je prisutne pozdravio župnik i rektor bazilike fra Ivan Marija Lotar, napose „sve one čiji dan slavimo danas, a to smo, u nekom širem konktekstu, zapravo svi mi: bolesni na tijelu, u duhu ili na duši. Nema osobe koja nije iskusila slabost, nemoć i teškoću bolesti. U našim molitvama su napose osobe s invaliditetom i teškoćama u razvoju te njihove obitelji“.

Misu je predslavio pater Ilija Grgić, poglavar Misionara Krvi Kristove i duhovnik Hrvatskog katoličkog društva medicinskih sestara i tehničara, dok su u koncelebraciji, uz rektora bazilike, bili i rektor HKS-a, prof. dr. Željko Tanjić i provincijal Hrvatske provincije sv. Jeronima franjevaca konventualaca fra Miljenko Hontić.

„Pozdravljam sve vas koji svakodnevno služite dobru čovjeka stvorena na sliku i priliku Božju te pri tome hrabro i odvažno svjedočite vrijednosti evanđelja u vremenima kada to, kako kaže sv. Pavao, možda ponekad i nije zgodno“, istaknuo je fra Ivan.

Pater Grgić je u svojoj homiliji istaknuo važnost obilježavanja Svjetskoga dana bolesnika osvrćući se na evanđeoski tekst apostola Marka. Prispodoba o Isusovom ozdravljanju gubavca jedno je od objašnjenja zašto je sv. Ivan Pavao II. uspostavio Svjetski dan bolesnika. Sveti Otac Ivan Pavao II. naglašavao je nadnaravnu dimenziju bolesti i proživljavanja iste, ističući važnost odnosa između Boga i bolesnika. Propovjednik se nadovezao na Papinu izjavu rekavši kako je izrazito bitno da bolesnik prihvati svoje stanje i smogne hrabrosti da zamoli Boga za ozdravljenje jer je Bog uvijek uz sve ljude i nikada ih ne napušta. Gubavac iz Markova evanđelja simbol je svih bolesnika i njihovih patnji dok hode svojim putem k ozdravljenju, on je učinio upravo ono što je velečasni Ilija naglasio da je bitno, prihvatio je svoju bolest i pouzdao se u Boga da će mu pomoći na svome putu prema ozdravljenju.

Fra Ivan je na kraju zahvalio svima prisutnima: „Hvala svima vama imenovanima i, još češće neimenovanim, junacima naših bolnica i drugih zdravstvenih ustanova. Napose svim bolničkim kapelanima. Dopustite mi spomenuti samo našega požrtvovnoga i hrabroga subrata fra Filipa Musu, ali i sve njegove kolege, koji na svaki telefonski poziv iz bolnica ostavljaju sav svoj posao, odmor, slobodno vrijeme i hitaju bolesniku u potrebi. Hvala svom medicinskom osoblju koje ima osjećaj za bolesnike potrebite svećenikovog blagoslova, odrješenja, pričesti i bolesničkoga pomazanja, kao i svim članovima obitelji koji na vrijeme prepoznaju nužnost svećenikova dolaska. Hvala svima vama koji u bolnicama i pred njima molite i svjedočite svoju vjeru u kompleksnosti vremena i društva u kojem živimo! Hvala svima na suradnji i organizaciji ovoga lijepoga događaja. Posebno tvrtci „Medikor“, zastupniku Omron uređaja, koja je velikodušno posudila uređaje i kartice za upis vrijednosti krvnog tlaka kao i svim volonterima. Bratska zahvalnost ide i gospođi Antoniji Vukšić, našoj župljanki, na ideji i inicijativi.“

Nakon župnih obavijesti prisutnima se obratila i prof. Danica Galešić Ljubanović, predsjednica podružnice HKLD-a „Branimir Richter“- Zagreb istaknuvši svoju zahvalnost na gostoprimstvu i spomenuvši ukratko povijest obilježavanja Svjetskoga dana bolesnika u Zagrebu. Svoj govor završila je riječima Majke Terezije, zaštitnice Odjela za sestrinstvo Hrvatskoga katoličkoga sveučilišta: ,,Ne čekajte vođe; učinite to sami, čovjek čovjeku”, na taj način naglasivši važnost liječnika i medicinskih sestara na bolesnikovu putu k ozdravljenju.

Na kraju mise, u znak zahvalnosti svih prisutnih poklonila je rektoru fra Ivanu i župi Sv. Antuna umjetničko djelo, sliku s moslavačkim pejsažom kao uspomenu na taj dan.