Tribinu su uime organizatora otvorili izv. prof. dr. sc. Rok Čivljak (Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu) i doc. dr. sc. Petar Tomev Mitrikeski (Fakultet filozofije i religijskih znanosti Sveučilišta u Zagrebu). Predsjednik HKLD-a prof. Rok Čivljak istaknuo je važnost braka koji Katekizam Katoličke Crkve (KKC) definira kao „ženidbeni savez među krštenima, kojim muška osoba i ženska osoba međusobno uspostavljaju zajednicu svega života po svojoj naravi usmjerenu k dobru bračnih drugova te k rađanju i odgajanju potomstva“. „Sveto pismo započinje stvaranjem muškarca i žene na sliku i priliku Božju“, citirao je prof. Čivljak, „a završava prikazom svadbe Jaganjčeve”. S kraja na kraj Pismo govori o ženidbi i o njezinu „otajstvu”, o njezinu ustanovljenju i o smislu koji joj Bog dade, o njezinu podrijetlu i svrsi, o njezinim različitim ostvarenjima tijekom cijele povijesti spasenja, o njezinim nevoljama što proizađoše iz grijeha i o njezinoj obnovi „u Gospodinu”, prenio je riječi iz KKC-a prof. Čivljak.

Doc. Mitrikeski u uvodnom izlaganju predstavio je rad CePOZiR-a koji okuplja znanstvenike različitih profila koji u otvorenom i znanstveno utemeljenom dijalogu raspravljaju o odnosu znanosti i religije. U ovom događaju taj je model primijenjen na temi braka i roditeljstva zbog čega su kao sudionice bile pozvane pravnice prof. dr. sc. Dubravka Hrabar i prof. dr. sc. Aleksandra Korać Graovac s Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu te prof. dr. sc. Dubravka Kocijan Hercigonja, jedna od doajena dječje psihijatrije u Hrvatskoj, ujedno bivša predsjednica Podružnice HKLD-a „Branimir Richter“ u Zagrebu. Tribinu je moderirala izv. prof. dr. sc. Marta Dragičević Prtenjača, također s Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

Prof. dr. sc. Dubravka Hrabar prikazala je dinamiku pojma braka kroz povijest i različita društva, s posebnim osvrtom na statističke podatke iz Hrvatske, Europe i svijeta o promjeni broja sklopljenih i razvrgnutih brakova kao i udjelu pučanstva koje danas živi te ima djecu u braku i izvan braka. Pokazala je kako su trendovi u nas i u svijetu negativni, no istaknula i pozitivne primjere nekih država (primjerice Mađarske, Irske, Albanije i nekih azijskih zemalja) u kojima institucija braka ima puno veću vrijednost u percepciji njihovih građana.

Prof. dr. sc. Aleksandra Korać Graovac usredotočila se na različite primjere zakonodavstva koji drugačije tretiraju medicinski pomognutu oplodnju te svim, pa i manje poznatim, posljedicama surogat majčinstva i drugih oblika zamjenskog roditeljstva.

Prof. dr. sc. Dubravka Kocijan Hercigonja osvrnula se na neke primjere iz svoje bogate kliničke prakse kroz koje je prikazala sve negativne posljedice neprepoznavanja važnosti i vrijednosti odgovornog braka i roditeljstva u kojima najčešće kao najveće žrtve stradavaju upravo djeca. Predložila je, a što su drugi u raspravi prihvatili, da se u školske kurikule uvrste moduli o odgovornom roditeljstvu i braku kroz koje bi se mlade ljude na vrijeme podučavalo i pripremalo za brak te spremalo za stupanje u zajednicu čiji plod može biti sretno i zadovoljno dijete koje će jednoga dana postati sretna i zadovoljna odrasla osoba i odgovoran roditelj.

Promjene u pristupu braku i roditeljstvu kroz pravnu regulativu danas su neosporne činjenice. Suvremene tendencije u transformaciji kreću od izjednačavanja izvanbračne zajednice s brakom, preko roditeljstva koje boluje od poremećenih uloga i nasilja, do ideja o surogatnom majčinstvu i istospolnom roditeljstvu. No postavlja se pitanje opravdanosti tih promjena i njihova smisla, osobito kroz neodgovornu politiku velikog broja europskih vlada i zakonodavstava. Očito je da se ovakvim zadiranjem u temelje obitelji kao jezgre opstanka naroda i čovječanstva nastoji urušiti suvremeno društvo koje kroz zagovaranje prava na sve i za sve uskraćuje temeljna ljudska prava onih najugroženijih –naše djece.

U raspravi su se kao svijetli primjeri spomenuli Zaručnički tečajevi kao crkvena priprema na sakrament kršćanske ženidbe te hrvatska zajednica Bračnih susreta posvećenih poboljšanju odnosa u braku i obitelji te osvješćivanju važnosti svetog sakramenta ženidbe i sakramenta svetog reda. Ti su susreti namijenjeni bračnim parovima i duhovnim osobama, a koncipirani su tako da nas uče međusobnoj komunikaciji u jednom novom svjetlu.

Završna poruka sudionika tribine bila je da se negativnim društvenim trendovima koji urušavaju suvremeni brak i roditeljstvo ne treba predati, već kroz institucije, ali i društveni angažman vjernika i laika, promicati pozitivne aspekte braka i roditeljstva kako bi ubuduće veći dio naše zajednice baštinio pozitivne učinke kvalitetnog i odgovornog roditeljstva, a ponajprije naša djeca.