Svečano misno slavlje u Pastoralnom centru „Petar Žagmeštar“ katedralne župe u Sisku predvodio je generalni vikar mons. Ivica Mađer u zajedništvu s prepoštom mons. Markom Cvitkušićem i ostalim kanonicima Stolnog kaptola.

U homiliji, govoreći o životu sv. Josipa mons. Mađer je istaknuo kako, iako je bio tako blizak Isusu, o njemu znamo jako malo. Zapitao se i što to čini čovjeka velikim i svetim poput sv. Josipa i ima li u ovom svijetu u kojem danas mi živimo, uopće prostora za svetost.  „Što je to svetost? Nisu li sveti ljudi oni koji su malo naivni, koji žive u nekakvim oblacima, koji imaju neprestano sklopljene ruke i mole se, i nemaju veze sa stvarnošću života? Nije li svetost zapravo bijeg od života? Je li to svetost? To može biti nekakva imitacija svetosti, ali to nije prava svetost. Svetost nikada ne bježi od konkretnog života. Svetost se postiže, ostvaruje u našem konkretnom životu. Sveci se ne rađaju, nego se, svetim postaje“, rekao je mons. Mađer, dodavši kako su na svetost pozvani svi, i to ne sutra, već danas, sada i ovdje.

U nastavku je ustvrdio da gledajući život sv. Josipa, čovjek se ne može načuditi činjenici da je taj čovjek bio toliko skroman, jednostavan i tih. „Nije okolo trubio, nije išao okolo i govorio: Ljudi, gledajte me, pa ja sam važan čovjek! Što je to sveti Josip napravio? Po našim, današnjim, suvremenim mjerilima, skoro ništa! Nigdje ga nije bilo! Tako reći, nije se micao iz Nazareta i svoje tesarske radionice. Vjerojatno je bio dobar majstor drvodjelja, vrijedno radio, ljudi su bili zadovoljni s onim što je on istesao, napravio, popravio… Drugi će reći, kako nije bolje iskoristio svoju ulog. Gdje su mu bili stručnjaci za marketing da mu kažu: ‘Čovječe ti si dobio važnu ulogu, daj se pohvali, pričaj o tome, zaradi na tome, neka ti ljudi plješću, neka te hvale, neka o tebi pričaju! A on, Josip, šuti. Ništa. Zavukao se u svoja četiri zida, po čitave dane radi i nikome ne govori o tome da uza se ima Sina Božjega! O sveti Josipe, nećeš tako daleko dogurati. Kako svetost zna biti protivna ljudskoj logici. Jer po toj ljudskoj logici, ako imaš nešto vrijedno, moraš se pohvaliti, moraš o tome pričati. Kako će ljudi znati? Moraju te tapšati po ramenu, moraju se oko tebe motati, moraju ti se klanjati, ti moraš biti magnet koji privlači ljude oko sebe ako želiš biti važan, ako želiš biti faca. Danas je važno biti faca. Bilo u politici, bilo na estradi, bilo u gospodarstvu, bilo u sportu. Ako ne plijeniš pozornost medija, ako te stalno ne snimaju, ako ne prate svaki tvoj korak, ti si nitko i ništa. A sveti Josip šuti i radi! Kakvu poruku ta svetost, konkretna svetost, ovog čovjeka, daje nama danas“, zapitao se propovjednik dodavši kako je svatko od nas važan i bitan ako ima Boga uz sebe. „Naravno, nitko od nas u svome životu nema tu čast, to zadovoljstvo, biti poočim Sina Božjega! Ali svatko od nas ima priliku imati Boga za svoga životnog suputnika. To ovisi samo o meni, jer Bog želi biti životni suputnik svakome od nas, dapače, svakome čovjeku i samo o čovjeku ovisi hoće li Boga prihvatiti ili ne. U Božjim očima nema nevažnog čovjeka“, zaključio je mons. Mađer.

Na kraju slavlja sve okupljene je pozdravio katedralni župnik Marko Karača, čestitavši imendan svim Josipima i Josipama.