Sve nazočne pozdravio je domaći župnik i rektor bazilike sv. Antuna Padovanskoga fra Ivan Marija Lotar.

O. Jozić se u homiliji osvrnuo na zaziv krunice sv. Antunu koji govori da je sv. Antun onaj koji pronalazi izgubljene stvari. Rekao je prisutnima da će im dati zadatak da mole upravo suprotno – da nešto izgube.

Govoreći o naviještenom evanđeoskom ulomku, poručio je da učenici nisu razumjeli Isusove riječi jer im je srce bilo na krivom mjestu, jer su razmišljali o tome tko je najveći. „Njihovo srce, umjesto da bude s Gospodinom kojeg su imali ispred sebe, bilo je na totalno drugom mjestu. Bilo je tamo gdje se pitalo tko je najveći. Bilo je u sebičnosti. Zato njihovo srce nije moglo prepoznati ljepotu onoga što im je Isus govorio“, ustvrdio je te potaknuo nazočne da se zapitaju gdje je njihovo srce. Dodao je da u životu postoje dvije opcije: biti poslužitelj ili biti gazda.

Propovjednik je rekao da je strah razlog zašto čovjek često ne uspijeva biti poslužitelj. „Zbog tog straha ne mogu sebi dopustiti da ljubim, nego samo želim grabiti“, poručio je dodavši da je najveća tragedija u životu kada čovjek ne zna ljubiti.

Nadalje je istaknuo da je važno suočiti se s tim strahom te doći pred Isusa i dopustiti mu da te zagrli, poput djeteta koje je zagrlio pred svojim učenicima, kako je naviješteno u evanđelju. „Taj ego, taj moj ‘ja’ u meni koji ne da mom strahu da bude predan, nego se čvrsto drži za taj strah… Njega treba naučiti izgubiti. Tu uskače sv. Ante. Ovdje ga nećemo moliti da pronađe izgubljeno, nego da nam pomogne da to izgubimo“, naglasio je.

Homiliju je zaključio pjesmom „Biti mi daj“ Bonaventure Dude potaknuvši nazočne da te riječi budu prvi korak predanja Gospodinu.