Nadbiskup Zgrablić u kapeli Doma predvodio je misno slavlje, a u propovijedi je govorio o vrijednosti služenja u Isusovom duhu.

„Jako je važno imati pouzdanje u Gospodina. To je važno za sve, pa i za svećenike. Moramo znati što Bog od nas hoće, što on od nas traži, a Bog nam je to rekao u svojoj Riječi. Tu riječ treba utjeloviti u svom životu. Onda je ona puna Božjega duha, puna je Duha Svetoga i ima snagu donositi novi život, da se oplodi u našem životu“, rekao je mons. Zgrablić.

U navještenom ulomku iz Markovog evanđelja, Isus govori svojim učenicima da slijedi njegovo trpljenje i muka, da će ga izdati svećenički poglavari i pismoznanci, osuditi na smrt i predati poganima. „Isus zna što će se dogoditi. To je trenutak u kojem je Isus, iako zna što će se dogoditi, pun ljubavi. Isusa vode ljubav i volja Očeva. Otac nam po Isusovoj muci pokazuje svu svoju ljubav; ne samo ljubav koju gledamo izvana, nego želi nas učiniti i dionicima te ljubavi. To je Isusu na srcu“, rekao je mons. Zgrablić, istaknuvši: „Dakle, nema prepreke ni zapreke; ni bičevanje, pljuvanje, čak ni smrt na križu, nisu prepreka da se Isus odrekne svoje ljubavi. Isus sve čini iz ljubavi. Njemu je ljubav snaga koja ga nosi. Ako to svećenik nema u sebi, ako ga to ne motivira, onda ima poteškoća u životu. Ako ima poteškoća i ljubavi u svom životu, onda ga ta ljubav nosi“.

Nadbiskup je podsjetio kako osobi, kad ima ljubavi, kad nešto voli, nije teško učiniti žrtvu za to što radi i čime se bavi, poduzimati aktivnosti da se nešto ostvari. „Jer ljubav čovjeka nosi“, poručio je mons. Zgrablić.

Dok Isus govori učenicima o vrijednosti istinske veličine u božanskom duhu, oni kao da to ne čuju, nego se prepiru među sobom tko će biti veći, prvi. „Učenici žele biti u slavi. Oni vide nešto drugo i drugačije u svojim očima, od onoga što im Isus govori. Isus im tada govori tko je zapravo velik. Nije velik onaj tko gospodari ili ima neku veliku ulogu u društvu. Nego, u Božjim očima je velik onaj tko služi. Različite su odgovornosti pojedinih službi, kao što svaki organ u organizmu ima svoju ulogu. Ali, u Božjim očima važno je s koliko ljubavi služimo; da nam to bude na prvom mjestu, kako u ljubavi možemo služiti jedni drugima“, potaknuo je nadbiskup.

Upozorio je da smo svi u napasti apostola, koju su i oni izrazili pred Isusom, kada su poželjeli prva mjesta u proslavljenoj stvarnosti vječnosti. „Ta napast prisutna je i u Crkvi: ljubomora, želja za napredovanjem, priznanjem, želja da me drugi vidi, uoči. Umjesto da tamo gdje jesmo, gdje nas Gospodin postavi, ostvarimo što kaže sv. Franjo Saleški, ‘Cvati tamo gdje si posijan’. U službi koju imaš, služi s velikom ljubavlju. Koliko ljubavi uložiš u službu, to je veliko u Božjim očima. Bez obzira koja nam se služba povjeri, važno je koliko Boga stavimo u to što radimo, koliko Bogom prožimamo ovaj svijet i naše dane. Ako s Bogom prožimamo dane, vječnost postaje sadašnjost, sadašnjost i vječnost se prožimaju“, poručio je mons. Zgrablić.

Nadbiskup je poželio đakonima blagoslovljene korake na njihovom daljnjem putu i svećeništvu, „u služenju Crkvi, narodu, živom i uskrslom Kristu koji iz ljubavi prema nama sebe nije poštedio, nego je sebe do kraja darovao. Neka nam to bude motiv da slijedimo Krista, da budete in persona Christi, ne samo dok slavite sakramente, nego cijeli svoj život“, poručio je mons. Zgrablić đakonima. Poželio je da svi vjernici, ne samo svećenici, u svom djelovanju i u svojim službama budu „Kristove produžene ruke, Isusov glas i srce, njegove misli i služenje, da Isus po nama služi i spašava ovaj svijet“.