Misu je predslavio duhovnik vlč. Jakov Kajinić, a suslavio je rektor preč. Željko Marić.

Govoreći u propovijedi o životu sv. Alojzija, vlč. Kajnić podsjetio je da je riječ o plemiću koji je živio u drugoj polovici 16. stoljeća.

Kao 17-godišnjak odrekao se grofovije u korist mlađeg brata Rudolfa te napustio sjaj kneževskog prijestolja zamijenivši ga poniznim, jednostavnim i strogim redovničkim životom u Družbi Isusovoj.

Kao mladi isusovac preminuo je u 23. godini života vršeći djela milosrđa prema zaraženima od kuge. Iz svečeva životopisa propovjednik je istaknuo i da je prije stupanja u isusovački novicijat, Alojzije položio doživotni zavjet čistoće.

„Suvremeni čovjek gubi taj božanski osjećaj. U nedostatku čistoće misli, riječi i osjećaja, kršćanin je u opasnosti da mu dani prolaze bez molitve, a posljedice su očite. Koliko ima neodgovornosti prema životu? Koliko ima u svijetu užasnih pobačaja? Koliko ima grešnih razuzdanosti, vraške droge i alkohola? Koliko ima vrijeđanja, ponižavanja i klevetanja? Koliko ima nevjernosti Evanđelju?“, upitao je propovjednik. Primijetio je da je nerazumijevanje među ljudima dosegnulo takvu dimenziju da ljudi sve češće komuniciraju sa životinjama.

„A kada treba rješavati međunarodne konflikte, razgovara se kroz topovske cijevi. Koga danas bole tuđe brige i boli? Smrt drugih neprimjetna je kao i njihov život. Solidarnost postaje opasan luksuz u ovoj džungli svijeta“, upozorio je duhovnik.

Propovijed je završio molitvom koja se kao refren često pjeva u travničkom Zavodu sv. Alojzija, zaželjevši da ona bude kršćanski program danas: „Isuse, dotakni nam srca Ti, da se u nama ljubav probudi!“

Podsjetimo, kamen temeljac za crkvu sv. Alojzija Gonzage blagoslovio je 5. svibnja 1885. fra Jako Baltić, a vrhbosanski nadbiskup Josip Stadler ju je posvetio 1. srpnja 1889. Dvije godine poslije u crkvu je postavljeno pet novih pozlaćenih oltara sa slikama i kipovima te su nabavljene orgulje. Komunističke vlasti su 1945. najprije u Zavod uselile bolnicu, a zatim i ostale gradske škole. Takvo stanje bilo je sve do 1998., a crkva je u međuvremenu služila i kao skladište. Ponovno je posvećena 21. rujna 2017. po rukama vrhbosanskog nadbiskupa kardinala Vinka Puljića, objavila je Nedjelja.