Istina je prava novost.

Biskupi u Argentini zahvalili ženama koje hrane tisuće siromašnih ljudi

Misom u svetištu Blažene Djevice Marije u Buenos Airesu, biskupi su željeli izraziti zahvaliti kuharicama u pučkim kuhinjama koje daju hranu djeci, starijima, nezaposlenima i obiteljima u krajnjem siromaštvu. Zajedno s bankama hrane, Hogares de Cristo, mrežama škola i bolnica, pučke kuhinje jedan su od brojnih projekata Crkve kojima pomaže potrebitima, izvještava Vatican News.

Za mnoge Argentince u ranjivim situacijama Crkva predstavlja jamstvo da ne pate od gladi, da mogu jesti svaki dan, da mogu uzdržavati obitelj, da imaju skrb, da se obrazuju, da se vrate u život ili čak, kako neki kažu, da “izbjegnu smrt”.

Crkva, kroz beskonačan broj projekata i organizacija kao što su Caritas, pučke kuhinje, banke hrane, “Hogares de Cristo”, mrežu škola i bolnica, provodi opsežan rad s ranjivim zajednicama i nudi utočište i osnovnu pomoć najpotrebitijima. Iza svake inicijative stoje priče o patnji, malodušnosti, napuštenosti, nedostatku mogućnosti, ali i o nadi, nadvladavanju, vjeri, milosrđu i ljubavi prema drugima.

Među tim projektima koji promiču kulturu susreta nalaze se pučke kuhinje, raspoređene diljem zemlje, koje nude hranu ljudima u ranjivim situacijama u borbi protiv gladi i pothranjenosti. Potražnja za hranom u tim centrima, koji se često nalaze u najmarginaliziranijim četvrtima, značajno je porasla zbog pandemije. Dana 19. lipnja, predsjednik Argentinske biskupske konferencije, monsinjor Óscar Ojea, slavio je misu zahvalnicu u svetištu Blažene Djevice Marije u Buenos Airesu, kako bi se njome zahvalio na tolikim ženama koje kuhaju u pučkim kuhinjama, a te žene je nazvao “majkama domovine”, simbolom zajedništva i bratstva. Nadbiskup im se zahvalio na njihovoj predanosti i neumornom radu. Monsinjor Ojea blagoslovio je ruke kuhara i istaknuo njihov značaj u izgradnji duha zajedništva i solidarnosti.

U nastavku je Predsjednik Biskupske konferencije podsjetio na čudo umnažanja kruhova i riba te prvotnu nebrigu apostola koji su zaboravili na samilost o kojoj ih je Isus učio te ih nije zanimalo mnoštvo koje je bilo gladno i nije imalo što jesti. “I ja sam odgovoran za potrebe svog brata. Ne mogu oprati ruke. Mi smo braća. Ne mogu se pretvarati da se ništa nije dogodilo. Svatko zna koliku odgovornost može imati prema bratu”, rekao je Nadbiskup te je istaknuo hitnost da se stane na kraj globalizaciji ravnodušnosti. “Kako je ova kultura, ova globalizacija ravnodušnosti, ova tvrdoća srca utjecala na nas. ‘Što me briga, to je njegov problem, neka se snalazi’. Sve je to tako ukorijenjeno u nama i kao takvo protivno je Evanđelju.”

U razgovoru za “L’Osservatore Romano” i “Vatican News”, mons. Ojea podsjetio je na “duboki duh religioznosti s kojim je svečanost doživljena” i istaknuo je “ogromno djelo molitve, milosrđa i služenja” crkvenih zajednica i “aktivnosti promicanja čovjeka i evangelizacije” koju Crkva provodi među siromašnim stanovništvom. Nadbiskup se posebno osvrnuo na pučke kuhinje i banke hrane: “Sjedenje za stolom čini nas jednakima jer svi prepoznajemo da nismo samodostatni i da opstanak ovisi o prirodi, od onih koji su na prvom mjestu do posljednjeg”, primijetio je Nadbiskup i zatim je dodao: “U trenutku socioekonomske krize, poput one kroz koju prolazi Argentina, majke koje kuhaju su zanatlije mira.”

Oni koji primaju pomoć često su djeca, starije osobe, nezaposleni ili obitelji u situaciji ekstremnog siromaštva. Čak i mladi ljudi s ovisnostima. To su vrlo složene stvarnosti, koje zahtijevaju cjelovit pristup. Glasnogovornik Argentinske biskupske konferencije, o. Máximo Jurcinovic, u razgovoru za “L’Osservatore Romano” i “Vatican News” objasnio je tri “C” smrti koja prevladavaju u rubnim četvrtima: “calle, cárcel o cementerio” [ulica, zatvor ili groblje ]. Ovdje završavaju vrlo mladi. Potom je ponovio kako ih Crkva nastoji vratiti prema druga tri “C”, onima života: “Club, colegio y capilla” [klub, škola i kapela]”. Ta su djeca spašena od smrti i odvedena u zajednice gdje mogu ići naprijed”, objasnio je o. Jurcinovic. Mladi ljudi mogu pronaći sebe i ponovno otkriti život nakon što su bili u paklu, oni nam daju ovo uskrsno svjedočanstvo”, primijetio je mons. Ojea.

O. Jurcinovic se prisjetio da je prije mise prepoznao mladića iz “Hogares de Cristo” koji je s velikom strašću pomagao u pripremi crkve za ovo slavlje. “Rekao mi je: ‘To je najmanje što mogu učiniti za oca Tana (njegovog župnika) i za ovu zajednicu, jer su mi spasili život.’ Oni kojima su zajednice i župe pomogle stavljaju se u službu drugih. To me duboko dirnulo.” Dodao je kako te priče potvrđuju “važnost služenja siromašnima i potrebu da se pobjegne, kako Papa kaže, od globalizacije ravnodušnosti i prijeđe na sposobnost da nas gane ono što se događa drugima”.

Glasnogovornik je zaključio promišljanjem o poruci koju Crkva prenosi ovim projektima: “Nitko nije spašen sam, moramo se ujediniti i koordinirati kako bismo pratili i spasili one kojima je to najpotrebnije i osigurali da se vrijednost solidarnosti ne izgubi”.