Hodočasnici, od kojih su neki pješačili i po nekoliko sati, u svetište su počeli pristizati u ranim jutarnjim satima pa im je već od 3 sata na raspolaganju za sakrament pomirenja bilo mnoštvo svećenika.

Slavlje misa počelo je u 4 sata, a mise su potom slavljene svakih sat vremena, sve do 9.30 sati kada su zvonjava zvona i sviranje fanfara označili da iz Gospina svetišta kreće svečani ophod – tradicionalna procesija gradskim ulicama sa slikom Čudotvorne Gospe Sinjske.

Staru Gospinu sliku, okićenu zlatom, dragim kamenjem te brojnim zavjetnim darovima nosili su alkarski momci u starim odorama, a uz njih u procesiji su sudjelovali i bogoslovi, redovnice, djevojke u narodnim nošnjama, predstavnici gradskih i županijskih vlasti, Hrvatske vojske, MUP-a, braniteljskih udruga, majke, vjeroučitelji, vatrogasci, profesori, glazbenici, djelatnice Caritasa Župe Sinj, poduzetnici, medicinsko osoblje, različite crkvene i civilne udruge te puk grada Sinja i cijele Cetinske krajine.

Euharistijsko slavlje, kao i svečani ophod, predvodio je prvi put splitsko-makarski nadbiskup i metropolit Zdenko Križić, u koncelebraciji s provincijalom Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja fra Markom Mršom, sinjskim gvardijanom fra Marinkom Vukmanom, župnikom Gospe Sinjske fra Antonijom Mravkom te brojnim ostalim svećenicima.

Misi su, između ostalih, nazočili sinjski gradonačelnik Miro Bulj, predsjednik Viteškog alkarskog društva dr. Stipe Jukić, alkarski vojvoda Mario Šušnjara, pobjednik ovogodišnje Alke Jure Domazet-Lošo, izaslanica predsjednika Republike Hrvatske Jadranka Žarković, izaslanik predsjednika Hrvatskog sabora i triljski gradonačelnik Ivan Bugarin, izaslanik predsjednika Vlade Republike Hrvatske i ministar turizma i sporta Tonči Glavina, izaslanik ministra branitelja Igor Vidalin, župan Splitsko-dalmatinske županije Blaženko Boban, ministar demografije i useljeništva Ivan Šipić, tajnik Ministarstva regionalnog razvoja i europskih integracija Ivan Bota, zlatni olimpijac i „sinjski zet“ Martin Sinković te mnogi drugi.

Pozdravivši sve nazočne, mons. Križić je na početku homilije kazao da je Marija na nebo uznesena zato što je bila vjerna Bogu te ljubila Boga i čovjeka: „To je ta stvarnost koju živi Marija uznesena na nebo. No, taj dar ima i svoju cijenu: cijena mu je vjernost Bogu i ljubav prema Bogu i čovjeku. Znamo svi da nema prave ljubavi bez žrtve. Isus je svoju ljubav pokazao s križem. Ni Marija nije imala drugačiji put. Drugog puta ljubavi zapravo i nema. Nije to lagan put, a ne može niti biti. Ništa velikoga se ne ostvaruje na lagan i jeftin način. Vjernost Bogu ima svoju cijenu, ali se isplati. Marija je prihvatila taj put i nije odustala niti onda kada joj je prorok Šimun navijestio da će joj na tom putu mač boli probosti dušu.“

Marija na Kalvariji, gdje je patnja dosegla svoj vrhunac, dobiva novo veliko poslanje te postaje duhova majka svih Isusovih učenika: „Zašto tek sada? Odgovor nije teško naći. Nema istinskog majčinstva bez patnje. Zar ova istina nije poznata svim majkama? Majka nije majka samo zato što je rodila dijete, nego zato što u tom djetetu mora odgojiti čovjeka. Puno je lakše roditi dijete, kakve god bile patnje, nego li roditi čovjeka u smislu formacije njegova srca i duše. Koliko je majčinske patnje dok to dijete ne uzraste do punine čovjeka! A ni tada briga za njih ne prestaje. Ni jedna majka, ako želi biti prava majka, ne može izbjeći patnju. Ne može izbjeći žrtve i odricanja koja su povezana s rastom njihove djece“, istaknuo je nadbiskup.

Nadovezujući se na odlomak iz Knjige Otkrivenja nadbiskup je protumačio da lik žene kojega opisuje sv. Ivan evanđelist predstavlja Mariju na Kalvariji i u nebeskoj slavi. Ta žena, u strahu od Zmaja, ali i svih životnih prijetnji koje vrebaju, nalazi jedino pravo rješenje – prikazuje svoje dijete Bogu: „Tu je sigurnost, to je jamstvo najbolje zaštite. I Marija je napravila baš to! Nakon što je rodila svoje dijete nosi ga u hram i prikazuje Bogu. Tako ga stavlja u sigurne ruke. To je poruka svim majkama – svakodnevnom molitvom prikazivati Bogu svoju djecu, nositi ih molitvom Bogu i Boga nositi k njima. Kako je važno da već od malena majke nauče svoju djecu moliti da bi oni poslije sami znali zazivati Božju blizinu i stavljati se pod njegovu zaštitu.“

„I dok nam Knjiga Otkrivenja, s jedne strane, predstavlja ženu koja viče u mukama rađanja, pred nama je danas i jedna druga slika. To je slika mnoge djece koja viču u utrobama svojih majki koje ih ne žele roditi, koje ne žele njihov život, nego njihovu smrt. Kako je danas aktualna, ali i potresna ova slika! Svi mi znamo koliko ima danas onih koji se na sve načine zalažu za ubojstva djece u majčinoj utrobi. To nazivaju slobodom i pravima žene da sama odlučuje o svom tijelu. Ističu kako bi sve to trebalo biti besplatno da bude lakše izvedivo i da bi to mogao činiti što veći broj žena. O pravima začetog djeteta kao da ne treba uopće govoriti. Kako se neki naježe i dižu na zadnje noge kada čuju za pokrete koji se zalažu za život od začeća. Hod za život mnogima podiže tlak, jer oni žele hod za smrt. Došlo se do toga da se borba za život želi prikazati kao nešto retrogradno i nakaradno. Kamo ide ova civilizacija? Zar to nije slika Zmaja iz Knjige Otkrivenja gdje čitamo: ‘Zmaj stade pred ženu koja imaše roditi da joj, čim rodi, proždre dijete’“, upitao se nadbiskup te dodao da Zmaj našega vremena ne čeka uopće da se dijete rodi nego žuri da ga proždre još prije, dok je u majčinoj utrobi.

No, iako se može steći dojam da je zlo nezaustavljivo ipak Bog ima konačnu riječ. Zato i odlomak iz Otkrivanje završava riječima: „Sada nasta spasenje i snaga i kraljevstvo Boga našega i vlast Pomazanika njegova“, kazao je nadbiskup dodavši da se nikada ne smijemo obeshrabriti: „Sve je u Božjoj ruci. Zlo nije moćnije od Boga, od njegove ljubavi i dobrote. On nas poziva da ne budemo suradnici zla, suradnici Zmaja, nego suradnici Božji u promicanju ljubavi i dobrote. Istina, zla će uvijek biti, ali se nadamo da će i uvijek biti onih koji će se boriti sa zlom i sijati oko sebe ljubav, blagost i dobrotu. Sigurni smo da će ih na tom putu pratiti ona koju nazivamo Pomoćnicom, Utjehom, Zdravljem bolesnih i početkom boljega svijeta“, zaključio je mons. Zdenko Križić moleći Mariju da stavi pod svoj majčinski plašt sve naše obitelji, djecu i mlade, starije i bolesne.

Na kraju misnog slavlja, hodočasnicima se obratio gvardijan i upravitelj Svetišta Gospe Sinjske fra Marinko Vukman zahvalivši nadbiskupu Križiću i svima koji su na bilo koji način sudjelovali u svečanosti. „Radosna srca pozdravljam sve hrvatske branitelje, sve vojne udruge, sve obitelji poginulih i nestalih hrvatskih branitelja, vojne, policijske i zdravstvene službenike, čistače ulica i volontere. Hvala vam na vašem svjedočenju, služenju te na iskazanoj brizi i ljubavi. Na kraju s iskrenim poštovanjem i velikom zahvalnošću pozdravljam vas dragi hodočasnici iz Cetinske krajine, iz drage Hrvatske, neuništive Bosne i Hercegovine te vas iz inozemstva. Neka Majka Marija usliši vaše molitve i prošnje! Sve vas ovdje okupljene, posebno naše bolesnike, stare i nemoćne i sve koje nosite u svojim srcima neka prati zagovor naše Čudotvorne Gospe Sinjske“, kazao je gvardijan Vukman.

Na misi je pjevao mješoviti župni zbor pod ravnanjem maestra fra Jure Župića i s. Jelene Mijić. Slavlje je završilo nadbiskupovim blagoslovom i himnom „Lijepa naša”. Gospina slika je u procesiji vraćena u crkvu Gospe Sinjske. Ovogodišnja proslava Velike Gospe u Sinju održana je pod geslom „Majko Crkve, moli za nas!”.