Euharistijskom slavlju, koje je predvodio provincijal Hrvatske dominikanske provincije fr. Tomislav Kraljević u koncelebraciji sa samostanskim starješinom fr. Zvonkom Džankićem, prethodila je procesija od samostanske crkve do početka gradske jezgre s ikonom „Bogorodica s djetetom“, vjerojatno iz 15. stoljeća. Provincijal je uvodno u propovijedi rekao kako se ova svetkovina može nazvati i ljetnim Uskrsom jer je ona u direktnom odnosu s uskrsnućem koje poziva svakog čovjeka s Marijom na čelu na novi život. Potom se osvrnuo na sadržaj Službe riječi istaknuvši da je Prvo čitanje iz Knjige Otkrivenja napisano kodiranim jezikom zbog određenih razloga, odnosno razlog je progon kršćana. Upečatljivim slikama apostol Ivan opisuje nasilje i progon. Promišljajući o tim slikama nemojmo misliti samo na daleku prošlost, kao da se te slike odnose samo na prva kršćanska vremena. One ustvari ocrtavaju dramu svakog vremena, i našeg modernog vremena, i donose poruku nade koja je potrebna i nama, naglasio je provincijal Kraljević i dodao: „Evanđelje donosi scenu iz svakodnevnog života. Marija posjećuje svoju rođakinju Elizabetu. Ona je živjela ljudskim životom kojim žive mnoge žene. Ali zašto njoj kažemo da će je svi naraštaji zvati blaženom? Što je kod nje toliko različito, kod te obične žene skoro nevidljive koju susrećemo samo na nekoliko mjesta u našim Evanđeljima. Ona je Bogu rekla da i to je dovoljno. Njezina rođakinja Elizabeta govori: Blažena ti što povjerova. A Marija je nadodala: od sad će me evo svi naraštaji zvati Blaženom. Da, Marija je blažena zato što je povjerovala Riječi Božjoj i provodila je u djelo. Ona je dosegla Slavu. U hebrejskom jeziku riječ slava znači nešto što ima težinu. Marijin život – onaj obični svakodnevni život ima težinu u Božjim očima jer je Bogu rekla da u malim stvarima svakodnevnog života. Bogorodica nam otkriva da je ono izvanredno moguće živjeti u običnom-redovnom, jednostavnom životu.“ Ona nas uči moliti jer je našla pravu i prvu riječ koja se izgovara u molitvi: da, evo me. Imamo li što važnije nego reći Bogu svako jutro kad se probudimo riječi: da, evo me… što želiš da činim? Upućuje nas na zadnju riječ molitve: Veliča… hvala. Što ljepše možemo moliti navečer nego hvaliti Gospodina. Marija je žena koja je rekla samo dvije stvari u životu: Evo me i Veliča. Da i hvala. Svetkovina Uznesenja nas poziva i otkriva žurnost upornog i radosnog djelovanja da bismo učinili ovaj svijet boljim i čovječnijim. Pozvani smo dijeliti radost i sreću života u Bogu, rekao je na kraju propovijedi dominikanski provincijal fr. Tomislav Kraljević.