Papa Franjo Crkvi u Papui Novoj Gvineji: Budite svjedoci hrabrosti, ljepote i nade
Foto: Vatican Media // Susret pape Franje s biskupima, svećenicima, redovnicima i katehistima u Port Moresbyju
Port Moresby (IKA)
Papa Franjo se u svetištu Marije Pomoćnice u Port Moresbyju u subotu 7. rujna 2024. susreo s biskupima, svećenicima, đakonima, Bogu posvećenim osobama, sjemeništarcima i katehistima, prenosi Vatican News.
Nakon posjeta generalnom guverneru i susreta s vlastima, civilnim društvom i diplomatskim zborom prijepodne, po lokalnom vremenu, papa Franjo susreo se s djecom s ulice i s djecom s invaliditetom u Caritasovoj srednjoj tehničkoj školi. Nakon toga je pošao u marijansko svetište na posljednji javni događaj toga dana, gdje mu je predsjednik Biskupske konferencije Papue Nove Gvineje i Salomonskih otoka Otto Separy poželio dobrodošlicu u toj zemlji s 800 različitih jezika i kultura i tisuću plemena. Biskup je Papi izrazio zahvalnost na njegovoj prisutnosti, „na tom dragocjenom daru za Crkvu u ovoj zemlji i za svakoga od nas pojedinačno, jer potvrđuje naše zajedništvo u samo jednoj vjeri“.
Tri aspekta misionarskoga hoda
Nakon nekoliko svjedočanstava, papa Franjo je pohvalio to biskupijsko svetište. Prisjetivši se da je kršten u crkvi posvećenoj Mariji Pomoćnici u Buenos Airesu, objasnio je da svetište u Port Moresbyju može na poseban način biti simbol triju aspekata kršćanskoga i misionarskoga hoda: hrabrosti za početak, ljepote postojanja i nade u rast.
Učiniti prvi korak
„Hrabrost za početak jest ona graditeljā crkve i njihovoga čina vjere, koja je, međutim, moguća samo zahvaljujući brojnim drugim hrabrim počecima onih koji su im prethodili“, poručio je Sveti Otac. Pritom se osvrnuo na dolazak misionara u tu zemlju sredinom 19. stoljeća. Rekao je da prvi koraci njihova rada nisu bili laki, ali nisu odustali te su s velikom vjerom i apostolskim žarom nastavili propovijedati evanđelje i služiti braći, počinjući mnogo puta ispočetka tamo gdje nisu bili uspješni, uz brojne žrtve.
„Na to nas podsjećaju lica svetaca i blaženika povezana s poviješću katolicizma u Oceaniji. Misionari su ljudi polazaka, to je njihov život. Upravo zahvaljujući njima, njihovim ‘polascima’ i ‘ponovnim odlascima’, mi smo tu te i danas, unatoč izazovima kojih ne nedostaje, i dalje idemo naprijed, bez straha, znajući da nismo sami: Gospodin je taj koji djeluje, u nama i s nama, čineći nas, poput njih, oruđem svoje milosti“, kazao je.
Odlazak prema periferijama
Govoreći o polascima, Papa je preporučio važan put na koji ih treba usmjeriti, na onaj prema predgrađima njihove zemlje, misleći na ljude koji pripadaju najugroženijim skupinama urbanoga stanovništva i koji žive u najudaljenijim napuštenim područjima, gdje katkada nedostaje najpotrebnije. Izrazio je zabrinutost za one koji su marginalizirani i ranjeni, moralno i fizički, predrasudama i praznovjerjem, ponekad do te mjere da riskiraju život.
„Toj braći i sestrama Crkva želi biti posebno blizu, jer Isus je u njima prisutan na poseban način, a gdje je on, naša glava, tu smo i mi, njegovi udovi. Molim vas, nemojte zaboraviti tri najljepša Božja stava – blizinu, samilost i nježnost“, potaknuo je nazočne.
Najljepše blago
Drugi aspekt, „ljepotu postojanja“, Papa vidi simboliziranu u školjkama „kina“ postavljenima kao ukras u prezbiteriju crkve u znak blagostanja. „Podsjećaju nas da smo ovdje najljepše blago u Očevim očima mi, okupljeni oko Isusa, pod Marijinim okriljem, duhovno sjedinjeni sa svom braćom i sestrama koje nam je Gospodin povjerio, a koji ne mogu biti ovdje, s gorućom željom da cijeli svijet upozna evanđelje i podijeli s nama njegovu snagu i svjetlo“, poručio je.
Osvrnuvši se u govoru na jedno od svjedočanstava i pitanje kako mladima prenijeti entuzijazam poslanja, papa Franjo je podsjetio na riječi Benedikta XVI. koji je govorio da je dokazani način za to upravo „njegovanje i dijeljenje s njima naše radosti što smo Crkva, gostoljubivi dom koji čini živo, odabrano i dragocjeno kamenje, koje je Gospodin postavio jedne uz druge i učvrstio svojom ljubavlju“.
Sjeme dobra u brazdama svijeta
Sveti je Otac tako došao do trećega i posljednjeg aspekta, do nade u rast, nadahnjujući se prizorom Crvenoga mora prikazanog u svetištu, s Abrahamom, Izakom i Mojsijem, patrijarsima učinjenima plodnima vjerom. „To je važan znak, jer i nas danas potiče da se pouzdajemo u plodnost našeg apostolata, nastavljajući sijati sitno sjeme dobra u brazde svijeta. Iako sitne ‘poput zrna gorušice’, ako se pouzdajemo i ne prestanemo ih širiti, Božjom će milošću te sjemenke niknuti, dati obilnu žetvu i proizvesti stabla sposobna primiti ptice nebeske. Tako nastavljamo evangelizirati, strpljivo, ne dopuštajući da nas obeshrabre teškoće i nesporazumi. Nastavite tako svoje poslanje, kao svjedoci hrabrosti, ljepote i nade! I ne zaboravite Božji stil: blizina, suosjećanje i nježnost. Uvijek naprijed u tom stilu“, zaključio je Sveti Otac.