Suslavili su riječki nadbiskup Mate Uzinić, splitsko-makarski nadbiskup Zdenko Križić, zadarski nadbiskup Milan Zgrablić, krčki biskup Ivica Petanjak, vojni ordinarij Jure Bogdan, šibenski biskup Tomislav Rogić, dubrovački biskup Roko Glasnović, pomoćni zagrebački biskup Ivan Šaško, pomoćni zagrebački biskup Mijo Gorski, generalni tajnik Hrvatske biskupske konferencije Krunoslav Novak, provincijal Hrvatske provincije sv. Jeronima franjevaca konventualaca fra Miljenko Hontić, provincijal Hrvatske salezijanske provincije sv. Ivana Bosca don Milan Ivančević te upravitelj Gospićko-senjske biskupije mons. Richard Pavlić. Glavni ceremonijar bio je tajnik i kancelar Gospićko-senjske biskupije preč. Mišel Grgurić.

Prije početka misnog slavlja pozdravni govor uputio je dijecezanski upravitelj Gospićko-senjske biskupije mons. Richard Pavlić.

„Ovo okupljanje izraz je vjerničke zahvalnosti i odanosti onima koji su svoje živote darovali za bolje sutra i sveto danas. Uz sveti spomen na mučenike u srcu nam je i trajni spomen na sv. papu Ivana Pavla II. koji nam je prilikom beatifikacije bl. Alojzija Stepinca 1998. u Mariji Bistrici dao snažan poticaj na štovanje svetih mučenika od početaka kršćanske vjere do današnjih dana. Taj je poticaj na osobit način prepoznao i ostvario idejni začetnik i dovršitelj ovoga Svetišta hrvatskih mučenika na Udbini prvi gospićko-senjski biskup pokojni Mile Bogović. Njegovo nastojanje cijenio je donedavni gospićko-senjski biskup, a sada splitsko-makarski nadbiskup Zdenko Križić“, kazao je.

Uime svih hodočasnike za sve hrvatske branitelje poginule, nestale i umrle zavjetnu svijeću 9. vojnog hodočašća Hrvatske kopnene vojske zapalio je Blaž Beretin.

U uvodu u misno slavlje mons. Štironja je pozdravio sve okupljene te zahvalio na pozivu za predvođenje misnog slavlja i pozvao ih da stanu pred Boga i Kristov križ te donesu na oltar sve životne križeve, osobito one koji se odnose na braću i sestre.

U homiliji biskup Štironja se prisjetio prvog gospićko-senjskog biskupa Mile Bogovića koji je udbinsku crkvu nazvao „bijelom golubicom“ i „trajnom propovjedaonicom o smislu i ulozi patnje“. Biskup je kazao kako tim misnim slavljem zahvaljuju i odaju počast svim onima koji su život položili za slobodu, Domovinu i „bolje“ sutra. Zaželio je da s tog mjesta odjeknu riječi u obliku poruke i mira: „Oprosti, Bože svima onima koji umjesto mira siju nemir, umjesto ljubavi šire mržnju, umjesto oproštenja raspiruju osvetu. Isuse, jedini Otkupitelju čovječanstva, smiluj se svima nama i cijelome svijetu.“

Mons. Štironja podsjetio je na izazove i probleme današnjeg vremena. „Živimo u vremenu velikih izazova i kušnji, apsurdnih i pogubnih ideja, sumnjivih ideologija, nelogičnih i nerazumnih zakona. U opasnosti smo da nam sloboda preraste u anarhiju, upravljanje u bezvlađe, društvena scena u borbenu arenu. Prisjetimo se samo otvaranja Olimpijskih igara u Parizu ove godine i izrugivanja presvete Euharistije, na što se svaki zdrav razum mora zgroziti. Isto tako sjetimo se nedavnih pucnjeva u sliku Majke Božje s Isusom u ruci. Pitamo se je li to dio demokracije i slobode ili je vježba nasilja nad onima koji vole svoje svetinje. Sloboda i pravda, dar su Stvoritelja a ne izum ljudi ni s lijeve i s desne strane. Slobodu i pravdu, kao temelje zdrave uljudbe trebamo svi čuvati i njegovati bez iznimke“, kazao je.

„Na trgu ispred crkve Hrvatskih mučenika vidimo svetoga papu Ivana Pavla II., velikog prijatelja hrvatskog naroda, s križem u ruci, koji je potaknuo da se ne zaborave žrtve proteklih ratova. Križ je replika ‚Zlatnoga križa krbavskih biskupa‘. Tako ova crkva postaje još znakovitija a današnji blagdan Uzvišenja Svetoga Križa još znakovitiji za nas i za naš narod koji danas obilježava Dan hrvatskih mučenika. U sjećanja nam naviru brojna braća i sestre koja su nestala na raznim planinama i padinama, dolinama i poljima, od ovoga Krbavskoga 1493. godine do onoga Bleiburškoga 1945., čija su tijela završavala u raznim rovovima i jarugama, kanalima i jamama, od Vukovara do Dubrovnika, preko Zrina i Škabrnje. Prisjetimo se da se ni na ove prostore, nakon što je protjerano hrvatsko katoličko stanovništvo u prosincu 1942., nije smjelo vratiti na svoja ognjišta. O tomu se nije smjelo ni pričati pa niti spomenuti. Brojna su takva mjesta širom domovine pa i šire u susjednim zemljama gdje su Hrvati živjeli i kuda su hodili. Bogu smo zahvalni što smo, unatoč svim progonstvima, pogibeljima, prijetnjama i nepravdama još uvijek tu. Pogotovo kada promotrimo grubu kampanju protiv Crkve i kršćanske vjere“, istaknuo je.

Propovjednik je naglasio da se ne smije zaboraviti ni na one koji su protjerani u vrijeme ratova, dvaju svjetskih te Domovinskog. Biskup se potom osvrnuo na liturgijsko čitanje iz Knjige brojeva koje kaže: „Narod putem postane nestrpljiv“, toliko nestrpljiv da je počeo „govoriti protiv Boga“. „I mi smo narod na putu, gubimo strpljenje. Nestrpljivost nije dobra osobina, iako ponekad i opravdana. No, može biti i neuputna i opasna, kako za pojedinca tako i za društvo. Najteži oblik nestrpljivosti jest grijeh protiv Boga. Molimo za dar strpljivosti, osobito da ne upadnemo u napast vrijeđanja svetinja katoličke vjere, kao ni onih drugih i drukčijih“, napomenuo je propovjednik.

Podsjetio je na bl. Miroslava bulešića i Drinske mučenice koji su u trenutku mučeničke smrti zavapili Isusu.

Mons. Štironja je naglasio kako je Krist prihvaćanjem smrti na križu, tu spravu za mučenje, smrt i poniženje, pretvorio u znak spasenja. „Kristovom zaslugom križ je postao vrhunac predanja u ljubavi za otkupljenje i spasenje. Pogledom u križ čovjek susreće Onoga koji mu šapće: ‚Ne boj se, jer ja sam te otkupio, pozvao sam te po imenu: Moj si!‘ (Iz 43,1)“, rekao je.

Vjernike je potaknuo na razmišljanje o križu koji nameće pitanja o mučeništvu i pobjedi. „Mučeništvo je u očima Crkve najveći stupanj svetosti te tako milosni dar ponajprije onomu koji zadobije milost i hrabrost mučeništva. Mučeništvo je najveći dar koji čovjek može darovati za svoje prijatelje, kako nas uči Isus kada kaže: ‚Veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje‘ (Iv 15,13). Zato nas poziva: ‚Hoće li tko za mnom, neka se odreče samoga sebe, neka danomice uzima križ svoj i neka ide za mnom. Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga; a tko izgubi život svoj poradi mene, taj će ga spasiti‘ (Lk 9,23-24). Isus ne poziva da uzmemo svoje zlato, svoj novac i bogatstvo sa sobom, nego poziva da uzmemo križ. Bogatom mladiću koji je pitao Isusa što mu je činiti da baštini život vječni, Gospodin mu odgovori da ide i proda sve što ima i potom dođe i slijedi njega. Pouka završava da mladić ode tužan ‚jer imaše velik imetak‘ (Mk 10,23)“, istaknuo je biskup.

Kazao je kako je Crkva utemeljena na muci, smrti i uskrsnuću Isusa Krista za čije su ime krv prolili brojni sveti i blaženi mučenici. Biskup je govorio i o križu koji je poziv na molitvu te o važnosti krunice. „Križ, taj znak pobjede i spasenja, hrvatski hodočasnik nosi na krunici bez koje ne polazi na put. Križ spojen s krunicom nama vjernicima znak je i poziv na molitvu. Molitva je pak put do pobjede u svim životnim borbama i olujama. To najbolje znaju naši očevi i majke, mladići i djevojke, kao i hrvatski branitelji kojima je krunica oko vrata s Kristovim križem i Gospinim likom, uz pouzdanu molitvu davala snagu za borbu, ulijevala nadu u pobjedu i čuvala ljubav prema obitelji, domu i domovini“, napomenuo je.

„Nerijetko se vidi kako naši očevi i majke idu na put s krunicom u ruci. Krunica je također neizostavan pobožan predmet u rukama naših iseljenika, mornara, putnika, bolesnika, ostarjelih i nemoćnih koji svoju snagu crpe iz molitvenog lanca krunice prikazujući svoje molitve za potrebe svoje djece i unučadi, za svoje obitelji i domovinu, za svoju Crkvu i svoj hrvatski narod“, dodao je.

Na kraju homilije pozvao je okupljene da krunicu i dalje drže kao neizostavan predmet na svim životnim putevima te zamolio Blaženu Djevicu Mariju da im bude zagovornica i putokaz prema Otkupitelju i Spasitelju Isusu Kristu.

Na kraju mise mons. Pavlić zahvalio je biskupu Štironji na predvođenju misnoga slavlja te mu uručio dar – repliku križa krbavskih biskupa iz 1200. godine te ličku kapu, simbol Like.

Pjevanje je vodio udruženi zbor Gospićko-senjske biskupije pod vodstvom Ivana Prpića Špike, dok su naizmjence svirali Nikola Perišić katedralni orguljaš u Gospiću te Hrvoje Trinki.