U župnoj crkvi biskup je misu predslavio u zajedništvu sa župnikom Jozom Jurićem i župnim vikarom Tomislavom Varelom.

Uime okupljene župne zajednice biskupa je pozdravio župnik Jurić. Izrazio je srdačnu dobrodošlicu biskupu, ističući kako ga vjernici ove župe od trenutka njegova imenovanja prate svojim molitvama. Kao podsjetnik na trajnu molitvenu povezanost predstavnici župljana su mu uručili cvijeće i krunicu koju su izradili članovi zajednice mladih Križara. Uz obećanje trajne molitvene podrške, župnik Jurić je zamolio biskupa da ih ohrabri svojom pastirskom riječju te da se u svojim molitvama sjeti i te požeške župe.

Zahvaljujući na pozdravu i darovima, biskup Martinović je pozdravio okupljenu zajednicu na čelu sa župnikom. Iskazao je radost što zajedno s njima može zahvaliti Bogu za sve dobro što Bog čini po njima. „Došli smo ovdje kao zajednica, živa Crkva, okupljeni oko svoga Boga. Bog je u središtu našega života. Osim za darove koje ste mi uručili, zahvaljujem za darovane molitve koje ste uputili Bogu za mene. Zahvaljujem za svaku molitvu koju ste izrekli ne samo za mene, nego za bilo koga, a nadasve za članove vaših obitelji“, rekao je mons. Martinović.

U homiliji je poručio vjernicima da se Bog daruje i objavljuje u svojoj riječi, ali po njoj i odgaja. „Mojsije kao duhovni i politički vođa brinuo je za izraelski narod. I događa se nešto neobično. Duh Božji silazi još i na sedamdesetoricu drugih koji počinju prorokovati. Nakon što jedan mladić dojavljuje Mojsiju kako i drugi prorokuju u ime Božje, Jošua reagira tražeći od Mojsija da ih ušutka. Zavidan je i misli da će se time ugroziti Mojsijev autoritet, vlast, uloga i ugled. A Mojsije mu odgovara: O kad bi sav narod bio prorok (Br 11, 29). Mojsijeva želja je da se Bog u svakome još više nastani. Nije zavidan što Bog djeluje preko drugoga“, istaknuo je.

„Drugo čitanje iz Poslanice sv. Jakova nas poziva da se bogatimo u Bogu. Jakov osuđuje bogataše. On gleda ljudski život i gleda ljude koji su usmjereni samo na sebe, koji se bogate samo za sebe. Njihov život je usmjeren samo na ovozemaljsko, prolazno. Sv. Jakov želi poručiti kako nije važno ovo prolazno, nego ono neprolazno, vječno. Tko od nas ne bi poslije ovog života želio doći u raj i biti u zajedništvu s Bogom. Zato sv. Jakov poručuje da se treba bogatiti u Bogu i njime ispunjavati svoj život i svoju dušu“, naglasio je biskup.

Potom je ustvrdio kako se slična poruka nazire i u evanđeoskom izvještaju u kojem sv. Marko opisuje kako apostoli prilaze Isusu govoreći da drugi u ime Isusovo izgone đavla i liječe. „Često mislimo ako je u nečemu netko drugačiji i ako ima različiti stav i mišljenje od našega, da je protiv nas. Koliko puta su u braku i obitelji nastali problemi i svađe samo zato što je netko imao drugačiji stav ili mišljenje od našega. Kršćanin mora u sebi imati ono što je Božje da u svakom gleda brata i sestru. Isus nas potiče da srcem prihvatimo druge i drugačije, one koji s nama žive, koje možda doživljavamo ili mislimo da su nam opterećenje. Prihvatiti drugoga onakvim kakav jest znači prihvatiti i samoga Boga koji je stvorio svakoga od nas“, poručio je.

Biskup Martinović tumačio je Isusov govor o sablazni, naglašavajući da vjernici moraju odbaciti sve što je grijeh. „Isus nas poziva na obraćenje, da budemo oni na kojima će uistinu počivati Duh Sveti. On treba biti onaj koji će nas nadahnjivati, voditi i pomagati da rastemo kao djeca Božja. Budimo svjesni ne samo da nam je Bog potreban u životu, nego da su nam potrebni i drugi ljudi, osobito braća i sestre u obitelji s kojima živimo. Nastojimo stoga svoje poglede usmjeriti uvijek na Boga koji nas ohrabruje, potiče i poziva da ne budemo usmjereni samo na ovozemaljsko i na sebe, nego da prihvaćamo i druge ljude osobe te im pomažemo da rastu u vjeri i ljubavi. Neka nas njegova riječ nadahnjuje, ohrabruje, čisti i prosvjetljuje te pomaže da u svom životu i u životu drugih prepoznamo Božju prisutnost i da budemo nositelji njegove ljubavi“, zaključio je.

Nakon popričesne molitve biskup je zahvalio vjernicima na zajedništvu u euharistijskom slavlju. Podsjetio ih je da je njihovo zajedništvo s Bogom najuzvišenije i znak onoga što oni čine u župi i kao Župa. „Ovom prigodom želim zahvaliti još jednom ovoj Župi, vašim volonterima i svima vama što ste učinili prigodom mojeg biskupskog ređenja. To je bio znak vašeg srca, vaše ljubavi, vaše žrtve i vaše dobrote. Hvala vam na tome i hvala vam na svemu što činite za bilo koga drugoga. Dobro je poznato i izvan Požeške biskupije koliko je ova župa živa i aktivna, posebno u karitativnom vidu. U evanđelju smo čuli koliko Isus naglašava ljubav prema onima koji su potrebi“, rekao je te na sve zazvao Božji blagoslov.