Misu je predvodio mjesni župnik Vrsara i Gradine, porečki dekan preč. Lino Zohil. Svečanost je započela procesijom oko samostana s relikvijom utemeljitelja tog samostana sv. Romulada.

U prigodnoj homiliji župnik je istaknuo važnost sv. Mihovila. „Primjer je svakom kršćaninu u ustrajnosti borbe protiv zla. Prvotni izvor zla je ljudsko srce iz kojeg izviru zavist, oholost, srdžba i mržnja koje nadvladaju ljudsko biće i tjeraju čovjeka na grešni čin. Poput sv. Mihovila čovjek mora priznati Boga jedinim gospodarom i njemu služiti, kako bi izbacio svako zlo iz svoga srca“, rekao je preč. Zohil.

„Tako ikonografija prikazuje sv. Mihaela kao ratnika u oklopu i s mačem u ruci“, nastavio je propovjednik. „Crkva od najstarijih vremena prema sv. Mihaelu gaji osobito štovanje i pobožnost. U borbi protiv sila zla promatra ga kao svoga moćnog zaštitnika, koji je trajno prisutan. Velikog arkanđela jednako štuje Istočna i Zapadna Crkva. Razna zvanja štuju sv. Mihovila kao svoga zaštitnika; u Italiji je zaštitnik javne sigurnosti, a Pio XII. proglasio ga je zaštitnikom radiologa. Njemačka ga od davnine slavi kao svoga zaštitnika“, kazao je propovjednik.

„Kao vjernici kršćani pozvani smo biti anđeli svim ljudima, braneći ih od zla i pomažući u dobru. Ta služba nije laka, ali ako se obavlja kršćanski, donosi mnogo radosti i zadovoljstva. Jer dobro je činiti dobro i najveća je radost što sudjelujemo u Božjem djelu, vladavini dobra u svijetu“, poručio je.

U hrvatskom narodu rašireno je štovanje sv. Mihovila. Propovjednik je napomenuo da bogoslužje ističe trostruko značenje sv. Mihaela u službi Crkve: on je borac, molitelj i pratilac. „Kao borac neka nam pomaže u borbi protiv zla u sebi i oko sebe! Kao molitelj neka nas zagovara i naše molitve poput miomirisnog kada prinosi Gospodinu. A kao pratilac neka nas prati na našim životnim putovima!“, kazao je preč. Zohil.

Potom je pozvao okupljene da kao kršćani ostanu vjerni sv. Mihaelu te nose svoj štit.

„Zaštitimo svoju glavu kacigom poniznosti; ne umišljajmo da to možemo sami, uvijek stavimo Boga u središte svojeg života, svojih misli; branimo svoje srce oklopom molitve; čuvajmo srce prinoseći ga Bogu, neka On bude naša prva i jedina ljubav, ne zaboravljajući svoju braću u kojima nalazimo lice Božje, njegovu prisutnost; uzmimo u ruke mač Božje riječi. Neka naše ruke djeluju u skladu s Njegovim učenjem, kao što kaže psalam: ‘Ja dižem ruke prema tvojim zapovijedima koje toliko volim.’ (Ps 119,48); neka nas noge nose kamo nas riječ Božja usmjerava jer: ‘Tvoja riječ nozi je mojoj svjetiljka i svjetlo mojoj stazi'(Ps 119,105)“, zaključio je.

Nakon mise povjesničar Marino Martinčević održao je izlaganje o Samostanu sv. Mihovila nad Limom posebno istaknuvši povijesni i umjetnički značaj zidnih oslika, fresaka, koje, po definiciji povijesti umjetnosti, pripadaju Otonskoj školi. Progovorio je i o povijesti vlasništva nad tim samostanom kojeg je osnovao sv. Romuald.

Na kraju je izmoljena molitva bl. Miroslavu Bulešiću, otpusni blagoslov župnik je udijelio s relikvijarom sv. Romualda, a vjernici su mogli pristupiti osobnom štovanju. Druženje je u nastavljeno u povijesnom klaustru samostana uz prigodno osvježenje i okrijepu, izvijestio je Tiskovni ured Porečke i Pulske biskupije.