Misu su suslavila još šestorica svećenika središnjih nadbiskupijskh ustanova i katedralni župnik, a Mještoviti katedralni zbor je predvodio pjevanje.

U uvodu u misno slavlje nadbiskup Hranić je sve pozdravio, na osobit način zajednicu Bogoslovnog sjemeništa i među njima desetoricu novih bogoslova.

Na temeljnu naviještenih čitanja u homiliji je govorio da posveta znači odvajanje od svjetovne uporabe posebnih mjesta za molitvena okupljanja, za euharistijska slavlja, za slavlja ostalih sakramenata i za očitovanje bratske ljubavi i zajedništva. „Zajednica Crkve, Crkva kao institucija koju čine ljudi, treba i prostore u kojima će se okupljati. Zajednica Crkve, živa Crkva ne može bez ove zidane, izgrađene crkve u kojoj se okupljaju na hvalu slave Božje. No, pogotovo ova materijalna katedrala ne može i nema smisla bez nas duhovne zajednice spašenika, bez nas vjernika, svećenika, biskupa, redovnika, redovnica, vjeroučitelja, đakona, župnih suradnika i tako dalje. Katedrale kao zgrade nema bez zajednice, bez svećenika i biskupa, bez institucionalne Crkve. Prva i prava katedrala smo mi, a tek onda ova zgrada bez obzira na njezinu nadaleko poznatu arhitektonsku i umjetničku vrijednost“, naglasio je.

Zatim je govorio o povijesti prve gotičke katedrale u Đakovu iz 14. stoljeća, o drugoj baroknoj katedrali sagrađenoj nakon otomanskih osvajanja te o trećoj, sadašnjoj Strossmayerovoj katedrali sagrađenoj 1882. godine. Kazao je da ju je biskup Strossmayer posvetio Slavi Božjoj, jedinstvu crkava, slozi i ljubavi svoga naroda. Budući da je želio da katedrala bude posvećena na hrvatskom jeziku, zvao je biskupa Posilovića, tadašnjeg senjskog biskupa, koji ju je posvetio na staroslavenskom jeziku.

„Sada, nakon 142 godine vidljiva su mnoga oštećenja na katedrali i potrebna joj je temeljita obnova. Katedrala je izričaj kršćanskog i vjerničkog bića i identiteta, ali je i simbol Slavonije, Đakova i Osječko-baranjske županije. S tim u vezi nastojalo se katedralu uvrstiti među strateške projekte grada i županije kako bi se olakšao pristup europskim fondovima i kako bi se do njezine 150. obljetnice dovršila njezina temeljita obnova iznutra i izvana koja zahtijeva daleko veća financijska sredstva nego to nadbiskupija može pokriti. No, postoji nerazumijevanje i nedostatak sluha za potrebe obnove katedrale i konkatedrale u Osijeku“, rekao je nadbiskup Hranić te izrazio žaljenje zbog toga. Ipak, kako je poručio, s nadom i pouzdanjem u Gospodina se nada da će se otvoriti mogućnosti apliciranja na europske fondove i prihvaćanje projekata obnove katedrale, konkatedrale i proširenja dijecezanskoga muzeja.

Poželio je da 785. obljetnica prvog pisanog spomena Đakova kao biskupskog grada i 142. obljetnica te, treće đakovačke katedrale budu poticaj „da učinimo sve da 150. obljetnicu posvete naše katedrale-bazilike dočekamo, u skladu sa smjernicama naše Druge biskupijske sinode, s temeljito obnovljenom unutrašnjošću i vanjštinom naše katedrale, uklopljenom u prezentiranu povijesnu patinu i snažno te bogato korijenje vjerničke kršćanske, kulturne i povijesne baštine biskupskog grada Đakova“, rekao je đakovačko-osječki nadbiskup.

Pozvao je sve nazočne na molitvu za odgovorne za mir u svijetu, da utihnu oružja te da razgovorom postignu pravedan i trajan mir. Također je pozvao na molitvu za odgovorne na prostorima Nadbiskupije da pokažu solidarnost i osjetljivost za veliku kulturnu, umjetničku i povijesnu baštinu kako bi se u što skorije vrijeme moglo pristupiti obnovi. „Prije toga je potrebno obnoviti srca i dopustiti da se Božja riječ nastani u njima, da budemo hram Duha Svetoga i proročka zajednica Isusa Krista, da župne zajednice i čitava nadbiskupija rastu brojem i svetošću“, zaključio je nadbiskup Hranić.