Središnje hodočasničko slavlje predvodio je župnik Župe sv. Ilije proroka u Lipniku vlč. Mario Škof-Žugec u zajedništvu s petoricom svećenika, među kojima je bio domaći župnik Anđelko Cindori.

Citirajući blagopokojnog kardinala Franju Kuharića, vlč. Škof-Žugec u homiliji je pojasnio u čemu se katolici razlikuju od drugih kršćanskih Crkvi i zajednica. Naglasio je da je razlika u poimanju euharistije, u poslušnosti Svetoj Stolici te u čašćenju Blažene Djevice Marije. „Važno je jer se u vjerovanju u Mariju očituje ono što vjerujemo Bogu. Osobito je to vidljivo i važno kada slavimo blagdan Marije Bogorodice, kada slavimo Marijino materinstvo i to ne bilo kakvo materinstvo, nego bogomaterinstvo. Uz to što vjerujemo da je Marija Bogorodica, vjerujemo da je Isus pravi Bog i pravi čovjek, da je Marija rodila dijete Isusa, odnosno potpunog Boga i potpunog čovjeka. Otajstvo je to veliko kojemu možemo pristupiti samo s vjerom. Otajstvo je to čudesne razmjene gdje nam Bog daruje svoga Sina, a mi dobivamo mogućnost  uzvratiti mu svojom vjerom i djelima“, rekao je.

Na kraju je pojasnio zašto je Marijina vjera posebna. „I drugi su prije Marije vjerovali, ali njezina je vjera ipak posebna. U njoj nalazimo početak novog tipa vjere – novozavjetne vjere. Ona vjeruje da Bog želi postati čovjekom i spasiti sve nas. Ta i takva Marijina vjera bila je plodno tlo za ostvarenje Božjeg nauma. Mariju je Isus nama na križu dao za majku i molimo da poput nje uvijek Bogu možemo reći: ‘Neka mi bude po tvojoj riječi’“, zaključio je propovjednik.

Liturgijsko pjevanje predvodio je župni zbor predvođen s. Ksenijom Leko.

Navečer je služio križevački vladika Milan Stipić služio grkokatoličku liturgiju u zajedništvu s grkokatoličkim svećenicima, đakonima i bogoslovima te nazočnim vjernicima.

Na početku homilije zahvalio je župniku Cindoriju što tim slavljem pokazuju zajedništvo s grkokatolicima koji žive na tom području više od 120 godina.

Aktualizirajući Evanđelje (Lk 7,36-50) u kojem farizej poziva Isusa u svoju kuću i prilazi mu grešnica koja mu svojim suzama kvasi noge, cjeliva ih i maže pomašću, vladika Stipić pojasnio je da Isus tim događajem poučava domaćina i sve prisutne i mijenja trenutnu situaciju. „U koju god kuću Isus dođe, sve se mijenja. Ništa više nije kako je bilo. Isus vidi našu nutrinu, našu dubinu. On dolazi ne da osramoti, ni da pogazi, ni da izvrijeđa, ne da ponizi, nego da svojom ljubavlju sve izliječi. To je glavna Isusova poruka svakome od nas. Ne postoji nitko od nas tko nije potreban pokajanja, a pokajanje je trajno stanje života u kojem mi sebe vidimo da smo maleni, skromni pred Bogom i svjesni da mnoga naša djela nisu dobra, da uvijek nešto griješimo. A dobri svemogući Bog, kada osjeti našu ljubav i skromnost našega srca, uvijek udjeljuje oproštenje“, ustvrdio je križevački vladika te zaključio da put pokajanja, molitve i ljubavi od palog čovjeka stvara Božjeg čovjeka − čovjeka ljubavi.

Prije svake mise bila je prigodna marijanska pobožnosti, a vjernici su tijekom dana imali priliku za sakrament pomirenja.