Okupljenima je riječ pozdrava i dobrodošlice uputio župnik domaćin vlč. Geremia Massa.

„Svi smo danas hodočastili na ovo sveto mjesto, kao što su mnogi kroz povijest, kroz mnoga stoljeća dolazili ovdje i molili i tražili pomoć i zagovor od Blažene Djevice Marije, One koja je Majka Božja od Zdravlja“, riječi su kojima je preč. Rikardo Lekaj započeo homiliju, te podsjetio, kako je kršćanski život, hodočasnički život, „jer smo svi na putu, u  pokretu kao hodočasnici koji hodočastimo prema vječnom životu“.

U tom duhu je ukazao na misno evanđelje i prispodobu o bogatom mladiću koji „dotrči i klekne“ pred Gospodina. Imao je sve u životu: bogatstvo, zdravlje. No, ovaj mladić je  nesretan, dolazi s jednom molbom, s jednim pitanjem koje glasi „Učitelju, dobri, što mi je činiti da baštinim život vječni?“

„Jeste li dobro čuli? Ovo pitanje bi trebali svi mi, ti i ja, svakoga dana postaviti Kristu: Isuse, ‘Gospodine moj, što mi je činiti da baštinim vječni život?’ Ako smo iskreni, a ovdje smo pozvani biti iskreni, ovo pitanje bi trebali postaviti svakoga dana i tražiti odgovor od Isusa Krista. No, mi uopće, budimo iskreni, ne razmišljamo o vječnom životu. O čemu razmišljamo? O ovom zemaljskome životu: samo da mi je dobro, samo da je novaca, zdravlja, uspjeha i mislimo da je u tome život, a trebali bi postaviti pitanje poput ovoga mladića“, rekao je propovjednik, te nastavio „ali, težimo li mi ka vječnosti? Jer, problem današnjega čovjeka, čovječanstva, kršćanina jest da ne razmišlja o vječnom životu, nego dolazimo pred Gospu, našu Majku sa tolikim litanijama, molitava, prohtjevima, zahtjevima, zamolbama, a zaboravimo ono što je najbitnije za moj, tvoj, kršćanski život: vječna domovina, da baštinim vječni život. Da bi mogli otkriti ovo što je najbitnije za tebe i za mene, za tvoj život i za moj život, potrebna nam je mudrost, Božja mudrost da se možemo u svakom trenutku odlučiti za Isusa Krista“. Istaknuo je da svo zlo ovoga svijeta dolazi iz činjenice da ljudi nisu otovreni Božjoj mudrosti.

Nastavljajući misao o mladiću, preč. Lekaj je posvijestio, kako ovaj mladić nakon što je postavio temeljno pitanje svakoga kršćanina, Isus mu odgovara i pred njega stavlja ono što nam je Gospodin Bog dao preko proroka Mojsija: propise, zakone, Deset zapovjedi.

„Ovaj mladić odgovara na sve što je Isus nabrojao, kaže ‘Učitelju, sve sam to čuvao od svoje mladosti’. Ali, nije to dovoljno. Posebno me ovdje diraju riječi evanđelista Marka o onome što je Isus učinio ‘na to ga pogleda, zavoli ga’. Braćo i sestre, Isus i tebe danas gleda, primjećuje te, vidi te, gleda tvoje srce, gleda tvoju nutrinu, vidi tvoje stanje u kojem se nalaziš, u kojoj si boli, u kojim si problemima, mukama, sve dobro vidi i voli te, čovječe. Bog te danas ovdje doveo, jer te ljubi, jer te voli, jer mu je stalo do tebe, stalo mu je do tvoga života. Bog te voli, kao što je zavolio ovog bogatog mladića, Bog je zavolio tebe. Ali, mi olako to shvaćamo. I ovaj mladić je u susretu s Isusom doživio ovu ljubav, kao što i ti i ja možemo danas osjetiti, doživjeti, iskusiti da nas Bog ljubi. Isus ide dalje, kaže, ‘jedno ti nedostaje, idi i što imaš podaj siromasima, pa ćeš imati blago na nebu’.“

Pojašnjavajući što se je dogodilo, propovjednik, je naglasio, kako mladić nije mogao u potpunosti otvoriti srce i ono je zatvoreno za Božju radost. „Odabrao je žalost, jer, kaže nadalje Marko, da je ovaj mladić otišao od Isusa žalostan. Žalost je prihvatio, jer je prihvatio da živi samo ono što nam svijet daje, nije se mogao odvojiti od svojih dobara, od ovisnosti od zemaljskih stvari.“ Nadovezujući misao, preč. Lekaj je podsjetio, kako Isus u jednom dijelu u evanđelja kaže ‘ne možete služiti dvojici gospodara Bogu i bogatstvu’, ili jedno ili drugo. „Nažalost, ovaj mladić je izabrao bogatstvo ovoga svijeta. I zato je žalostan. Otišao je od Isusa. I mi možemo danas iz ove svete mise otići žalosni. Zbog čega? Jer smo zatvoreni! Žalosno bi bilo da smo došli danas samo zbog tradicije, a da se nismo otvorili mnogim milostima i darovima koje nam Bog želi darovati u ovom trenutku slavlja svete mise, svete euharistije. Bog nam svoga Sina Isusa Krista, i ako Ga primamo otvorena srca On nas spašava i ozdravlja od duhovne bolesti, jer ona danas uništava i čini čovjeka nesretnim.“

Propovjednik je ukazao na dvoje mladih blaženika ovoga vremena Chiaru Luce Badano i Carla Acutisa. „Chiara je umrla od raka kostiju, no dok je umirala slavila je Boga, bila je sretna što je otkrila najveće bogatstvo, a to je Isus Krist, jer je u središtu života stavila Krista i živjela je ove riječi ‘što da učinim Gospodine da baštim vječni život?’, ona je težila za vječnim životom. Umirala je tješeći svoju majku sa osmjehom na licu. Nije od Gospe tražila ‘majko, daj mi tjelesno ozdravljenje’, već ‘daj mi snage da mogu ljubiti tvoga Sina Isusa Krista, da mogu ljubiti svoj križ i trpljenje. Neka bude tvoja volja’. Blaženi Carlo, koji je sa 16 godina umro od leukemije nije tražio od Gospe tjelesno ozdravljenje, već duhovno, da bude u potpunosti Kristov, sjedinjen s Kristom, a ovo sjedinjenje je doživio u slavlju sakramenta Euharistije.“

„I danas Marija, ponavlja riječi koje je izgovorila u Kani Galileskoj ‘Učinite sve što vam kaže’“, nastavio je propovjednik. Marija i danas svoj prst usmjerava prema svetom mjestu na kojemu će se uskoro običan kruh pretvoriti u Njegovo tijelo, a vino u Njegovu krv. Ovdje će se dogoditi i Golgota, Kalvarija i Uskrsnuće. Živi Krist se daruje tebi i meni. Po Isusu Kristu primamo radost. Po Isusu Kristu se mijenja tvoj život, po Njemu primamo mudrost da možemo živjeti po Božjoj mudrosti, razlikovati ono što je dobro, što je zlo. Po ovom daru sakramenta euharistije primamo ovu ljubav koja sve preobražava, liječi naša srca koje su ranjena, koje krvare zbog duhovne bolesti, bolesti grijeha i daje nam novi život i daje nam smisao života, našeg postojanja, da smo ljubljeni od Boga, da nas Bog ljubi, da po ovoj ljubavi koju mi kušamo možemo ljubiti poput Isusa Krista, da možemo ljubiti poput Blažene Djevice Marije koja je moja, tvoja Majka“.

Don Rikard Lekaj je posvijestio kako zajedništvo s Majkom čuvamo preko molitve krunice u kojoj razmatramo  ono što je Bog učinio za nas, a ta molitva „spašava tebe i mene, spašava naše obitelji, naše mlade, jer ako naši mladi rastu u zdravim, kršćanskim, duhovnim, svetim obiteljima imat ćemo svete mlade za ovaj naraštaj koji će se hrabro odlučiti i slijediti Krista, živjeti sa Kristom, živjeti za Krista, živjeti poput Krista. Budimo taj znak, to svjetlo vjere, ljubavi Isusa Krista“.

Na kraju homilije, preč. Lekaj je još jednom vjernike potaknuo neka im i ova euharistija i primanje Krista u otvorenosti srca bude prigoda za promjenu, da budu radosni svjedoci ljubavi Božje jer „nemoguće je da s mise na kojoj slavimo i primamo Isusa idemo žalosni, a da ne kažem kako nekad idemo smrknuti, ili da si ne pružimo ruku na znak mira, jer s nekim ne razgovaramo, ili smo u svađi, ili nas je netko povrijedio, ili pak ako idemo s mise i ne pozdravimo susjeda, ili ne razgovaramo s bratom ili sestrom godinama zbog nekoliko metara zemlje. A nazivamo se kršćanima? Ne, u tom slučaju nismo kršćani, već pogani. Stoga, s ovoga mjesta jedino možemo ići ako smo iskreni, otvoreni, srca primili Isusa, totalno obnovljeni, puni Kristove ljubavi, puni radosti, puni milosrđa, onda možemo reći, ‘ja sam kršćanin’. Zapravo to i ne moramo reći, jer životom svjedočimo da živimo Kristovu ljubav. Zato, vratimo se doma kao pravi Kristovi vjernici i kao prava djeca naše nebeske zaštitnice, Blažene Djevice Marije“, riječi su kojima je preč. Lekaj zaključio homiliju.

Nakon mise uslijedila je tradicionalna procesija oko s kipom Majke Božje oko groblja te povratak do oltara ispred crkve gdje je predslavitelj udijelio otpusni blagoslov.

Jedna skupina hrabrih, u organizaciji Katoličke udruge Radnici Milosrdnog Isusa, i ove su godine hodočastili pješice u Hreljiće, a krenuli su nekoliko sati ranije iz Vodnjana.

Misu je glazbeno animirao župni zbor.