Misu su suslavili rektor bistričkog svetišta preč. Tomica Šestak, ravnatelj Nadbiskupijskoga pastoralnog instituta preč. Ivan Lukić, vlč. Mata Jaković i fra Drago Brezovec.

Biskup Šaško je u homiliji govorio o sv. Tereziji kao mističarki. Poručio je da pojam mistike kao takve ponekad zbunjuje vjernike, te se opravdano pitaju: „Što bismo s takvim iskustvom pojedinca; zašto bi ono za Crkvu bilo važno? Možda samo kao potvrda neke privrženosti i blizine Bogu ili ima nešto šire i plodonosnije? Kada se Bog nekomu u Crkvi objavljuje na osobit način, tada ta objava nije zatvorena, nego proširuje pogled i ima odražaj na sve vjernike. Za nas kršćane mistika nije mutna skrivenost, nejasnoća i zbunjivanje, nego upravo suprotno; mistika – odatle joj i ime, povezano s mysterion – govori objavi otajstva, o snažnijemu susretu s Božjom ljubavlju, o jasnijem uvidu u istinu, dobrotu i ljepotu, o dodiru prolaznoga i vječnoga. Mističko iskustvo čovjeku daje da osjeti istodobnost i sveprisutnost, ‘vrijeme bez vremena’ i ‘prostor bez prostora’. Ono je uvijek zahvaćenost vječnim u vremenu, susret s Bogom, prijateljstvo i sjedinjenost s božanskim“, kazao je.

Zatim se osvrnuo na dva specifična pokazatelja vezana uz sv. Tereziju Avilsku. Prvo na datum njezina preminuća, s 4. na 15. listopada 1582., kako pišu životopisci, jer se upravo te godine događala promjena s julijanskoga na gregorijanski kalendar (te ne postoje dani od 5. do 14. listopada 1582.). „Njezina je smrt ušla u dane koji ne stanu u zemaljski kalendar, nego u ‘vrijeme bez vremena’, u život s Bogom koji niti je mjerljiv niti treba mjerenje, jer je bezmjeran. To je vrijeme zajedništva s Bogom“, naglasio je. Kao drugi pokazatelj naveo je kip Lorenza Berninija „sv. Terezija u ekstazi“, gdje „gledatelji pokušavaju vidjeti nešto što se ne može vidjeti očima promatrača bez molitve. Nevidljivo se vidi samo objavom otajstva i molitvom“, rekao je dodajući da je na njemu moguće promatrati Terezijinu žeđ za vječnim, za onim izvorom svjetla koji nije dostupan.

Biskup Šaško potaknuo je karmelićanke da svjedoče i naviještaju Božje prvenstvo. „Vi ste ovdje, drage sestre, pozvane od Gospodina da svojim pozivom tražite Boga i naviještate ga svijetu, osobito suvremenomu svijetu, tako rastresenom, bučnom i, u konačnici, tužnom. Pozvane ste svjedočiti i naviještati Božje prvenstvo, njegov primat“, rekao je.

Također je govorio o specifičnosti klauzure u Mariji Bistrici. „I tako je već i sama smještenost ovoga vašeg samostana iza bistričke Kalvarije simbolički snažna, znakovita, govorljiva, jer je to poziv svima nama da se popnemo na uzvisinu na kojoj su križevi, raspeće, kako bismo bolje vidjeli život; da bismo bolje vidjeli svijet i da plodonosnije čitamo povijest. Bistrički križni put kao da ima dodatnu postaju: ‘XII a’ – vaš samostan, nastavak Kristova predanja Ocu; nastavak razgovora razapetih; najavu susreta s tamom zla i pobjedu nad njom, navještaj uskrsnuća, ali još uvijek ne življenoga u punini; ‘stanku’ u kojoj je zbijena prolaznost i vječnost“, istaknuo je.

„Pozvani smo zaviriti u male ili velike ljudske događaje vlastitoga života, vlastitih obiteljskih, vjerničkih zajednica, povijesti, Crkve, svijeta, kako bismo otkrili nadnaravno u sadašnjosti. Pozvani smo nadilaziti konačnost, da bismo vidjeli beskonačno, koje je već prisutno, gotovo bih rekao skriveno u tkivu i titrajima našega čovještva, jer je Sin Božji postao čovjekom i u našem čovještvu već je prisutan kao poziv, prisutnost, suputnik, prijatelj, otkupitelj, spasitelj, obećanje i zalog budućega“, rekao je biskup Šaško.

Prisutne je potaknuo da mole za Terezijin pogled koji ne stane u kalendare, koji se ne dopušta u potpunosti naslikati, isklesati, predočiti. „Ali već u našim malim ljudskim, predvidivim i nepredvidivim događajima vidi konačno i sve, pri čemu sve postaje ljepše, jer je Gospodin s nama i u nama: do svršetka svijeta; i u trpljenju. Ostaje nam prepoznavati mistička iskustva kojih nema bez čežnje, nade i punine vječnosti; počevši od svojih bližnjih i darovanih trenutaka koji ne stanu ni u jedan ljudski kalendar“, zaključio je.

Po završetku misnog slavlja vjernici su imali priliku častiti relikvije sv. Terezije koje se čuvaju u bistričkom Karmelu.