Članovi Papinskoga hrvatskoga zavoda sv. Jeronima pohodili rimsko groblje Campo Verano
Foto: Josip Papak // Članovi Papinskoga hrvatskoga zavoda sv. Jeronima pohodili groblje Campo Verano
Rim (IKA)
Zajednica Papinskoga hrvatskoga zavoda sv. Jeronima predvođena rektorom Markom Đurinom i vicerektorom Markom Škrabom pohodila je na svetkovinu Svih svetih 1. studenoga rimsko gradsko groblje Campo Verano.
Na groblju Campo Verano nalazi se grobnica zavoda koju zavodska zajednica svake godine pohodi ususret spomenu svih vjernih mrtvih – Dušnom danu. Posjet groblju simbolizira zahvalu kroz molitvu i sjećanje svima onima koji su na poseban način bili uključeni bilo u život Zavoda, bilo u službi Crkvi i hrvatskom narodu. Molitvi su prisustvovale i sestre Milosrdnice, Kćeri milosrđa predvođene vrhovnom poglavaricom s. Fides Babić te vjernici laici koji žive i djeluju u Rimu.
Odmah po dolasku na groblje, Zavodska zajednica uputila se prema grobnici koja datira iz 1859. godine i u koju su pokopani mnogi svećenici koji su svojim djelovanjem ostavili trag u povijesti Zavoda. Molitveni susret započeo je molitvom krunice, a odmah po završetku krunice uslijedila je Služba riječi koju je predvodio rektor Marko Đurin. Po ustaljenom običaju komemoriranja nekog od svećenika koji je djelovao u zavodu, rektor Đurin ove se godine spomenuo 400.-te godišnjice smrti senjskog biskupa i splitskog nadbiskupa Markantuna de Dominisa (1560. – 1624.) koji je ujedno bio i član bratovštine sv. Jeronima od 1602. godine.
Rodom je bio iz plemićke obitelji Dominis s otoka Raba. Po završetku školovanja u Padovi predavao je u raznim talijanskim gradovima matematiku, filozofiju, logiku i retoriku. Nakon pogibije njegovog strica Antuna, senjskog biskupa koji je poginuo pod Klisom 1596. godine predvodeći senjske uskoke u borbi protiv Turaka, de Dominis se vraća u Hrvatsku i preuzima dužnost administratora senjske biskupije. Njegove biskupske službe, u Sinju i Splitu, obilježene su brojnim unutar crkvenim i (vanjsko) političkim sukobima.
Rastrgan sukobima, ogorčen i nezadovoljan, odrekao se nadbiskupske stolice i otišao u Veneciju, a uskoro u London kamo je stigao u prosincu 1616. godine, stekavši naklonost kralja Jakova I. U Engleskoj je uživao veliki ugled, o čemu svjedoči činjenica da je kralj slušao njegove propovijedi. Za boravka u Engleskoj objavio je svoje glavno djelo „O crkvenoj državi“ (De republica ecclesiastica) u kojem se zalaže za dijalog unutar Crkava i njihovo ujedinjenje što ga na neki način čini pretečom ekumenizma. Tom je cilju posvetio svoj život.
Kad je vidio da njegova ideja pomirenja ne nalazi na plodno tlo u Engleskoj i kad je njegov osobni prijatelj Grgur XV. postavljen na papinsku stolicu, odlučio se vratiti u Rim. Papa Grgur XV. ubrzo umire i na Petrovu stolicu dolazi Urban VIII. Za njegovog pontifikata Inkvizicija uhićuje de Dominisa. Nakon saslušanja svjedoka, stekavši uvjerenje da je ponovo upao u herezu, suci su mu dali rok od tri mjeseca da sastavi svoju obranu. U međuvremenu je umro prirodnom smrću 8. rujna 1624.
Nakon smrti, Dominisa svejedno još nisu pokopali. Čekala se osuda. 20. prosinca 1624. godine je nad njegovim tijelom proglašena osuda u crkvi Santa Maria sopra Minerva. Inkvizicijskom je odredbom njegovo tijelo izvađeno iz lijesa, provučeno ulicama Rima, i javno spaljeno na Campo dei Fiori, te bačeno u Tiber skupa s njegovim pisanim djelima, 21. prosinca 1624., istaknuo je rektor Đurin potaknuvši na kraju sve nazočne da mole za njega milosrđe Božje i pokoj vječni.
Nakon završetka molitve kod zavodske grobnice, zajednica je pošla prema grobnici Družbe Sinova Bezgrješne gdje je bio pokopan sluga Božji Bonifacije Pavletić (1864.-1897.), no čiji su posmrtni ostaci u međuvremenu preneseni u crkvu Generalne kuće Družbe u Rimu. Posljednja postaja bila je kod bila je kod grobnicȃ sestara Milosrdnica i sestara Kćeri milosrđa. I ovdje je održana prigodna Služba riječi kojom je ujedno i zaključen ovogodišnji zajednički molitveni pohod hrvatske rimske zajednice groblju Campo Verano.