Misu su suslavili svećenici iz grada Varaždina.

Biskup je uvodeći u euharistijsko slavlje rekao kako nema boljega mjesta za slavlje svetkovine Svih svetih od kuće Božje koja nosi ime i zaštitu Dobroga Pastira, koji ne dopušta da ijedna od njegovih ovaca, njegove djece bude izgubljena, nego ih vodi u jedno stado odnosno obitelj, u mnoštvu među kojima se nalazi i naši pokojni. „U tom mnoštvu ima mjesta i za svakoga od nas i danas želimo osjetiti ljepotu i radost toga mnoštva koje ide za Kristom, Jaganjcem i koje slavi Boga“, rekao je mons. Radoš.

Osvrnuvši se na lijepo vrijeme koje karakterizira godišnje dobra proljeća, biskup je u homiliji istaknuo da su sveci proljeće Crkve. „Danas slavimo sve svete koji žive trajno proljeće u Božjem krilu. Cijeli svoj život prepustili su Bogu i on se u njima nastanio. A tko su oni? To su oni koji su bili tako otvorili svoju nutrinu da ih Bog obasja, a time postaju ‘prozor’ kroz koji drugi mogu vidjeti ljepotu života s Bogom“, poručio je te se u promišljanju zaustavio na tri izričaja koja govore o svetosti, ljepoti, novom životu, proljeću.

Prvi izričaj uzeo je iz Ivanove poslanice: „Ljubljeni, djeca se Božja zovemo i jesmo“, a drugi iz Knjige Otkrivenja koja govori o velikome mnoštvu.

Naglasio je da su sveti ljudi uvijek ljudi zajednice. „Bog svece uvijek čini prihvatljivima za druge. Sveci su oni koji su društvu davali pravi smisao društva, zajednice. Taj vid svetosti nikada ne smijemo izostaviti. Jer, kad se odvojimo od drugih i ako se tada pogledamo u Kristovo ogledalo, vidjet ćemo da smo daleko od Kristove slike“, kazao je.

Posljednji izričaj o svetosti mons. Radoš povezao je s blaženstvima o kojima je bilo riječi u evanđelju. Rekao je da su blaženstva poput lijepe pjesme u kojoj se ponavlja jedna riječ, refren kao što su riječi: blag, blago vama, blaženi oni. „Isus svoje učenike želi naučiti ovu pjesmu da pjevaju iz srca, a kad se pjeva iz srca, ono se otvara, pa se i živi ono što se pjeva. Isus je htio da se njegov život preslika na život učenika kako bi živjeli blaženstva, jedan novi život, da budu sretni“, rekao je te blaženstvo približio slikom žene trudnice koja je u blaženom stanju.

Zaključujući homiliju biskup je istaknuo da su sveci „naš prozor prema nebu kroz koji jasno živimo, vidimo i osjetimo da smo ljubljena djeca Božja. I to uvijek u velikoj obitelji, koja ima na čelu Jaganjca koji vodi, u velikoj zajednici koja živi ljubav međusobno, koja teži za srećom.“

Na kraju misnoga slavlje uslijedila je procesija od crkve Dobroga Pastira do centralnoga križa na varaždinskom groblju gdje se biskup Radoš zajedno s okupljenima pomolio te blagoslovio groblje. Nakon zajedničkog blagoslova uputio se na blagoslov i molitvu na nekoliko grobnica, među kojima su grobnice varaždinskoga Stolnog kaptola, kapucinska, franjevačka, uršulinska, sestara milosrdnica, svećenička grobnica te na koncu kod križa hrvatskih branitelja.