Suslavitelji su bili nadbiskup Đuru Hranića te još desetorica svećenika. Kod oltara su posluživali đakovački bogoslovi, a neki od njih su uz mo. Andrića predvodili pjevanje.

U uvodnoj riječi biskup Ćurić se spomenuo blagdana svetih ranokršćanskih mučenika koji su živjeli i za Krista svjedočili upravo u tim krajevima. „Molimo danas zagovor svetih srijemskih i panonskih mučenika. Molimo u ovoj misi posebno za sve preminule svećenike pastire u našoj Đakovačko-osječkoj nadbiskupiji. Napose se spominjemo onih koji su djelovali u gradu Đakovu, bilo kao župnici ili kanonici i onih koji su vršili različite službe u središnjim nadbiskupijskim ustanovama“, rekao je biskup.

Misnu homiliju izrekao je ravnatelj Ustanove za uzdržavanje klera i drugih crkvenih službenika te ekonom u Bogoslovnom sjemeništu preč. Mato Gašparović. Osvrnuo se na liturgijsko čitanje Ivanova evanđelja koji je jedini zabilježio Isusovu velikosvećeničku molitvu u kojoj se Isus obraća nebeskomu Ocu moleći za svoje učenike. „Središnja molba Isusove svećeničke molitve jest molitva za jedinstvo njegovih učenika i onih koji će na njihovu riječ vjerovati u njega. Jedinstvo Oca i Sina božansko je jedinstvo sklada ljubavi. Jedinstvo Isusovih učenikâ u kojem svako srce gori istim žarom za Kristovu riječ i u kojem su sva nastojanja usmjerena istom cilju izvorište je uspjeha svećeničkog poslanja“, izjavio je preč. Gašparović.

Govoreći o svećenicima propovjednik je rekao da „oni svojom službom naviještaju utješnu istinu da izabranici Božji stječu milost i milosrđe (usp. Mudr 3,9). U ime Oca milosrđa svećenik blagoslivlja i odrješuje, njegova služba svjedoči da je Božja dobrota neiscrpna, a njegovo milosrđe beskrajno te da je stoga obveza uputiti zahvalu Bogu za njihovo služenje, propovijedanje i primjer vjere koji su ostavili. I svećenici su bili samo ljudi, sa svojim ograničenjima i nedostacima.“

„Sjetimo se stoga, ne samo danas, nego i češće puta u svojim molitvama pokojnih svećenika koji su nas krstili, koji su nas pripremali za pričest i krizmu, kod kojih smo se ispovijedali, koji su prisustvovali sklapanjima ženidbe, koji su pohađali naše bolesne članove obitelji, rođake i prijatelje i koji su naše drage molitvom ispraćali na posljednje zemaljsko počivalište. Sjećamo se i mi kao svećenici onih koji su nas kao profesori poučavali i kao odgojitelji pripravljali za svećeništvo u Bogoslovnom sjemeništu“, pozvao je okupljene preč. Gašparović.

Završavajući homiliju propovjednik je podsjetio da smo „narod u hodu i da ćemo pred Božjim licem skupiti ono što smo posijali za vrijeme zemaljskog života. Gledajući pokojne svećenike i za nas vrijedi Kristova molitva da budemo posvećeni u istini i da budemo jedno. Povjeravamo ih danas zagovoru svetih srijemskih i panonskih mučenika, čiji blagdan slavimo i molimo da po zaslugama Kristove muke, smrti i uskrsnuća budu privedeni vječnom gledanju lica Očeva.“