Nakon uvodnog pozdrava i molitve, koju je predvodio predstojnik Katehetskog ureda vlč. Maksimilijan Buždon, nagovor je održao vlč. Darko Zgrablić. Pozivajući na promišljanje poimanja adventa u Crkvi i svijetu, uvodno je naglasio da se u svijetu osjeća natjecanje u marketinškom smislu, no ono što vrijedi, ljudi će sami prepoznati. Na tom tragu je naglasio da „Krista ne treba reklamirati. Ne treba uljepšavati naš advent, naše došašće. Krist sam po sebi dovoljno privlači“. Upozorio je da i u Crkvi došašće ponekad izmiče i brzo proleti. „Prvi tjedan ti treba da shvatiš da je došašće, ako ne ideš na zornice. Drugi tjedan se počneš ukopčavati, treći tjedan je ono nekako efektivno vrijeme, ali već je to priprava na Božić“, dodao je.

Dolazak Sina Božjega na zemlju je događaj takve važnosti, da ga je On htio kroz vjekove pripraviti. Istina, spominjemo Kristov prvi dolazak i one četiri svijeće označuju ta tisućljeća iščekivanja Kristovog rođenja, ali nakon toga mi iščekujemo njegov ponovni dolazak. Crkva proživljava to iščekivanje Mesije ulazeći u zajedništvo s tom drugom pripravom i probuđujemo žar i želju za njegovim ponovnim dolaskom. U liturgiji to spominjemo, ‘Tvoju smrt Gospodine naviještamo, Tvoje uskrsnuće slavimo, Tvoj slavni dolazak iščekujemo.’ U tom uskliku nakon pretvorbe sažeto je naše vjerovanje. No, postavlja se pitanje ‘kako iščekujemo taj Kristov dolazak? U čemu se sastoji to naše iščekivanje“, upitao je.

 „Mi ćemo liturgijski reći ‘slavimo došašće’, ali liturgijski se došašće slavi drugačije, jer naša slavlja nisu izvanjska, nisu površna. Naša slavlja su nutarnja. Došašće je vrijeme preobrazbe našeg života, radosnog iščekivanja. Ponavljam: ne samo Božića, nego Krista koji dolazi. Dolazi suditi kažemo u Vjerovanju, žive i mrtve, i u Očenašu to ponavljamo“, naglasio je.

U tom je kontekstu vlč. Zgrablić istaknuo da je potrebno mijenjati sebe. „Valjda promišljati, ne sudeći svijet i druge, nego kako ja živim svoje iščekivanje. Je li moje iščekivanje ispunjeno trudom, radom, ili je moje iščekivanje sjediti skršenih ruku da me zadesi to što me ima zadesiti u nekoj rezignaciji? Naš život jest iščekivanje i čekanje, ali ne prazno čekanje. Mi ne možemo čekati prazno, niti čekamo prazninu. Mi čekamo puninu i možemo čekati samo ispunjeni. To vrijeme iščekivanja je vrijeme poslanja koje Isus daje svojim učenicima, ‘pođite po svem svijetu, propovijedajte evanđelje svemu stvorenju’. I zato je vrijeme došašća, vrijeme izrečenih riječi, ‘dođi kraljevstvo Tvoje’. To bi nam trebao biti refren došašća. Potrebno je osvojiti za Kraljevstvo Božje drugoga, pridobiti, privući, dovesti blizu“, rekao je.

Predavač je pojasnio da je kraljevstvo Božje i sotonin poraz, no unatoč tomu, vjernici žive to vrijeme u malodušnosti. „Sva su vremena teška i u svakom vremenu nije bilo lako biti kršćanin. No ako nismo čuđenje ovome svijetu, ako nas ovaj svijet ne gleda malo drugačije, ako nas ovaj svijet barem malo ne prezire, ja mislim da onda nešto s nama nije u redu. Naša zadaća je drugačija. Ona nije prenijeti znanje, to je i najlakše, nego privući Kristu, osvojiti za Krista, pridobiti za Krista, učiniti da budu Kristovi, da Krist zavlada, da Krist kraljuje u nama, u našim životima i u onima kojima nas On šalje“, rekao je predavač. „Kristovi učenici jesu drugačiji i zato smetaju, i zato su smetali, i zato su bili kamen spoticanja, zato što su bili navjestitelji nečega što ovaj svijet ne naviješta.“

Na kraju je još jednom potaknuo prisutne da ne samo gledaju, već da jaslice uđu u njih jer „Bog mora ući u mene, ispuniti moje srce, bez toga nema Božića. Ako nas to obiđe, onda smo samo ‘odradili’ Božić. Ovo je vrijeme čovječnosti, kad se više okrećemo prema drugima, vrijeme raznih humanitarnih akcija. Vrijeme je biti dobar. Stoga: rastimo u vjeri i u ljudskosti, jer je to neodvojivo jedno od drugoga“.

U drugom dijelu susreta stručni dio vodile su Manda Vuk i Marijana Pavić s temom „Planiranje i provedba projekata i obilježavanje istaknutih datuma tijekom školske godine“. U nastavku su sudionici mogli pristupiti sakramentu ispovijedi, a potom je uslijedilo misno slavlje koje je predvodio vlč. Zgrablić. U propovijedi je istaknuo da se svećenici i vjeroučitelji ne trebaju baviti „katoličkim tričarijama“, već biti svjedoci živoga Boga, donositi ljudima živoga Boga, ili barem ne biti zapreka ljudima da dođu do živoga Boga.

„Snagom tog živog Boga kojeg nosimo u sebi možemo živjeti u ovome svijetu kao svjedoci.“ Pojasnio je nadalje da je Isus bio kamen spoticanja zato jer je bio dosljedan, jer je bio svjedok, jer je svjedočio živoga Boga u svim situacijama. „U trenucima kušnji i malodušja, sjetimo se živoga Boga kojeg nosimo u sebi, On je naša snaga i naš izvor, On nas nosi“, rekao je, među ostalim, vlč. Zgrablić. Susret je završio zajedničkim objedom.