Svečano euharistijsko slavlje predvodio je umirovljeni požeški biskup Antun Škvorčević u zajedništvu sa župnikom Župe sv. Petra u Zagrebu Josipom Golubićem, župnikom Župe sv. Jeronima u Zagrebu Tomislavom Petranovićem i župnim vikarom Filipom Pranjićem te sa župnikom u Žepču Damirom Ivanovićem. Biskup je pozdravljajući sestre na čelu s poglavaricom s. Martinom Đorđević ponajprije čestitao blagdan, zahvalivši za njihovo dragocjeno služenje potrebnima u zajedništvu hrvatske obitelji sv. Vinka Paulskog, pod zaštitom Bezgrješne Djevice. Kazao je kako ih tim svetim slavljem povjerava zagovoru Isusove Majke, da im ona od njezina Sina Isusa Krista, jedinog spasitelja čovjeka, izmoli potrebne milosti za osobno dobro i snagu u služenju bližnjima.

U homiliji je mons. Škvorčević podsjetio na ukazanje Bezgrješne Djevice Marije Katarini Labouré, redovnici milosrdnih sestara sv. Vinka Paulskog, koje se zbilo na taj dan 1830. godine u njihovoj kapeli u čuvenoj pariškoj ulici Rue du Bac. Tom je prigodom Gospa vidjelicu potaknula: „Daj napraviti medaljicu s prizorom koji vidiš; sve osobe koje ju budu nosile, primit će velike milosti. Obilne će milosti biti za osobe koje ju budu nosile s pouzdanjem.“

Po medaljicama izrađenima s njezinim likom i natpisom: „O Marijo, bez grijeha začeta, moli za nas koji se tebi utječemo“ tijekom povijesti su se događala razna čuda. „No, netko bi mogao pomisliti da se ovdje radi o nekoj vrsti praznovjerja, magije, da djelić metala izvodi neki izvanredni učinak“, kazao je biskup. Istaknuo je da je važno evangelizirati navedenu praksu, i da u tom naviješteno evanđelje o čudu u Kani Galilejskoj pruža izvanrednu prigodu. Pozvao je sudionike slavlja da prepoznaju i vjerom usvoje Marijinu ulogu u Isusovu prvom čudesnom znaku koji je izveo na jednoj svadbi gdje je ponestalo vina.

„Marija uočava nevoljno stanje u kojem su se našli mladenci, uvjerena da Isus može pomoći, obraća mu se da svrati pozornost  na teškoću u kojoj su se našli mladenci, usmjerava sve na njega, potičući: ‘Što vam god rekne, učinite!’ Sluge su poslušale Isusov nalog: ‘Napunite posude vodom’ i dogodilo se čudo, voda se pretvorila u vino i kad su ga sudionici slavlja dobili na stol, započela je rasprava o vinu, i ne kaže evanđelist Ivan kako je završila. Kod onih koji žele čudo samo da nešto dobiju i ostaju na tome, a ne prepoznaju onoga koji je čudo izveo, da bi mu povjerovali i s njime krenuli u život, kao što su to učinili Isusovi učenici nakon čuda u Kani, zapravo se čudo i nije dogodilo. Oni na svoj način i danas raspravljaju o vinu, o materijalnom učinku čuda, a oni za koje je čudo bilo znak da povjeruju u Isusa i krenu za njim stigli su s njime do njegove pobjede nad smrću, postali dionici zajedništva punine vječnog života s Ocem u snazi Duha Svetoga“, ustvrdio je biskup.

„Takvog Isusa prikazuje nam sv. Pavao u današnjem drugom čitanju iz Prve Poslanice Korinćanima, nazivajući ga drugim Čovjekom u kojem se ostvaruje uskrsnuće svih koji mu vjeruju, za razliku od prvog čovjeka, Adama po čijem je grijehu nastupila smrt za sve. Tog drugog Čovjeka, Isus Krista, Sina Očeva odvijeka začela je i po tijelu rodila Blažena Djevica Marija, te je njezin položaj sasvim poseban s obzirom na njega“, istaknuo je.

Biskup Škvorčević podsjetio je da taj njezin položaj II. Vatikanski sabor u Dogmatskoj konstituciji o Crkvi „Lumen gentium“ opisuje sljedećim riječima: „Time što je (Marija) Krista začela, rodila, hranila, u hramu ga Ocu prikazala, i sa svojim Sinom, dok je na križu umirao, trpjela, na sasvim je osobit način sudjelovala u Spasiteljevu djelu, poslušnošću, vjerom, ufanjem i žarkom ljubavlju, da obnovi vrhunaravni život duša. Zbog toga nam je postala majkom u redu milosti. I to Marijino materinstvo u ekonomiji milosti neprestano traje. (…) Zato se Blažena Djevica u Crkvi zaziva imenima Odvjetnica, Pomoćnica, Pomagačica, Posrednica. Ipak se to tako shvaća da ništa ne oduzima niti dodaje dostojanstvu i moći Krista, jedinog Posrednika. Nijedan se naime stvor nikada ne može usporediti s utjelovljenom Riječi i Otkupiteljem. (…) Tu podređenu ulogu Marije Crkva bez kolebanja priznaje, neprestano je doživljuje i preporučuje srcu vjernika, da se poduprti tom materinskom pomoći jače sjedine s Posrednikom i Spasiteljem“, zaključuje Sabor.

„Ove snažne koncilske riječi pomažu nam da se pravovjerno služimo čudotvornom medaljicom. Naime, nije metalni predmet onaj koji proizvodi čudo, nego Isus Krist, jedini Otkupitelj čovjeka, koji na zagovor svoje Majke dijeli sve milosti zaslugom svoje muke, smrti i uskrsnuća. Stoga, dok se služimo medaljicom, silno je važna vjera u njega i pouzdanje s kojim mu pristupamo, na koje nas potiče Marija, kao u Kani Galilejskoj. Njezina je riječ da trebamo činiti ono što nam on kaže. Onda je čudo moguće, tada svatko od nas postaje ‘čudotvorna medaljica’, osoba u kojoj Isus Krist ostvaruje svoje djelo spasenja, na koje upućuje svako čudo“, naglasio je propovjednik.

Zahvalio je Marijinim sestrama što na njezinu riječ u skladu s karizmom sv. Vinka Paulskog nastoje provoditi ono što Isus kaže te pristupaju svakom bolesniku i drugim potrebnima njegovim osjećajima, prepoznaju u njima njegovo lice i služeći im postaju dionici najčudesnije pretvorbe koju je Isus ostvario: iz smrti u život,  iz prolaznog u neprolazno, iz raspadljivog u neraspadljivo, čemu je pretvorba vode u vino samo znak. „Zagovorom i pomoću Isusove Majke sestarsko djelovanje postaje znak konačno ostvarenog smisla ljudskog postojanja u Isusu Kristu, usred svijeta u kojem čovječanstvo grca u nemoći i gubitništvu u koje ga Zli svojim zavodništvom strovaljuje“, poručio je.

Pozvao je sudionike slavlja da ih metalna medaljica koju nose potakne na pouzdanje i vjernost Mariji, koja će ih kao sustolnike na svadbi u Kani Galilejskoj privesti Isusu te po njegovu djelovanju u njima oni sami postanu medaljice u kojima se događa Isusova pretvorba ljudskog postojanja iz smrti u pobjedu života.

Nakon popričesne molitve biskup Škvorčević je predvodio čin povjere Isusovoj Majci, u kojem je ljubavi njezina srca preporučio Marijine sestre, domovinu, mir u svijetu i svakog pojedinog vjernika. Zahvalio je sestrama na pažnji koju su iskazale pozivom da se okupe oko Isusove Majke u njihovu samostanu, napose poglavarici s. Martini, koja je „bila i Marija i Marta“, podsjetivši da su molitveno bili povezani s drugim Marijinim sestrama u Zagrebu, Požegi, sve do Osijeka na čelu s njihovom provincijalkom sestrom Samuelom.