Suslavitelji su bili župnik vlč. Matej Glavica, tajnik Nadbiskupskog ordinarijata vlč. Marko Obradović i župni vikar vlč. Domagoj Brkić. Među vjernicima, prisutan je bio i gradonačelnik Osijeka Ivan Radić sa svojim suradnicima, a misno slavlje izravno je prenosila Slavonska televizija.

Započinjući svoju homiliju đakovačko-osječki nadbiskup podsjetio je da se slavi tajna Božjeg utjelovljenja rekavši da je „Bog, kojega često tražimo, a ponekad nam i bolno nedostaje, silazi među nas da bi nam bio bliz i da bismo ga mi mogli pronaći. To je čudo Božića. Još i više, to je stvarnost Božića!“

Pojasnio je zatim kako je razlog Božjega dolaska – radi nas ljudi i radi našega spasenja – „kako bismo ga mi mogli ljubiti u našem vremenu. Toliko  je dobar da se odriče svog božanskog sjaja i silazi u staju, kako bismo ga mi pronašli, kako bi njegova dobrota mogla nas dotaknuti, nama se priopćiti; i kako bismo mi mogli biti s njim, postati njemu slični i kako bi on mogao ostati prisutan među nama te djelovati i kroz nas“.

Nadbiskup je zatim podsjetio da se prvi Božić dogodio se u špilji koja je služila kao štala za domaće životinje. „Bog je htio ući u svijet s najniže točke. Na taj način je rođenje Sina Božjega svjedočanstvo da je Bog blizu onima koji su najniži, rubni, nevažni, obescjenjeni pa čak i prezreni. Bog svjedoči svoju prisutnost i vjernost, počevši od onih koji su najmanji. On, čisto svjetlo, sjaj istine i Božje ljubavi, počinje sjati u skromnoj i siromašnoj, ali pravoj štali. Smrdljiva staja postala je njegova kraljevska rezidencija, a čobani njegova kraljevska svita“, rekao je nadbiskup Đuro te pojasnio da „štala sa slamom i sijenom, s oporim i neugodnim miri­som, znak je ponajprije naše malenosti pred Bogom. No, Bog se ne boji biti obavijen neugodnim mirisima i prihvaća svakog čovjeka u njegovoj slabosti, grijehu i krhkosti. U djetetu Isusu svakome od nas poručuje da se ne trebamo bojati niti sramiti svoje slabosti, nego nas uči da i svoju bijedu gledamo jednakom ljubavlju i nježnošću kojom se gleda malo, slabo dijete, kojemu je sve potrebno.“

U nastavku homilije nadbiskup uputio je kako je Papa, pod geslom Hodočasnici nade, u Rimu otvorio svetu Jubilejsku godinu, koja se obilježava svakih 25 godina od Kristova utjelovljenja i rođenja. „Sveta Jubilejska 2025. godina od Kristova rođenja nam poručuje da je Bog došao i utjelovio se da u našoj današnjoj antropološkoj krizi i noći ponovno objelodani istinu, koja je nekada bila razumljiva sama po sebi, da je među svim blagom, Bogu najvažniji i najvrjedniji čovjek!“, naglasio je.

Zatim je kazao da „betlehemski Dječak koji je temelj nade u spasenje i izvor smisla ljudskoga života, samim svojim utjelovljenjem i rođenjem potvrđuje dostojanstvo, komplementarnost i uzajamnost muškarca i žene stvorenih na savršenu sliku Božju, a to je Isus Krist; nerazdruživost njihova rodnog i spolnog identiteta; te u sebi nosi snažnu poruku o svetosti i nepovredivosti ljudskog života kao Božjeg dara, o dostojanstvu majčinstva i očinstva i o važnosti obiteljskog zajedništva roditelja i djece.“

„Betlehemski mališan Isus poruka je nade ovome svijetu jer nam Bog u njemu poručuje da je od svih stvorenja na nebu i na zemlji čovjek Bogu najmiliji“, naglasio je propovjednik.

Ističući kako je „Bog dijete u pelenama, beba koja ne može ništa učini­ti“, Bog mira koji je razoružan i nenasilan te nas spašava svojom blagošću, poniznošću i strpljivošću, položen u jasle, a Njegova moć su blagost i mir svakog novorođenog ljudskog djeteta, nadbiskup Hranić je poručio da „nam u Isusu Bog nudi tu bratsku prisutnost, koja nas može pomiriti jedne s drugima u nemirima, napetostima, pomanjkanju strpljivosti i spasiti od viška naše umišljenosti, tvrdoglavosti i oholosti uma i srca. Bog nas spašava i pomiruje jedne s drugima svojom ljubavlju, poniznošću i strpljivošću.“

Svoju homiliju nadbiskup Đuro zaključio je čestitkom. „Draga braćo i sestre, otvorimo oči za svjetlo koje sjaji iz betlehemskog Djeteta. Stavimo svoj život na raspolaganje tome Djetetu. Zajedno s njim budimo jedni drugima znakovi ljubavi, milosrđa, praštanja, strpljive poniznosti, prihvaćanja i vjernosti. Ušima svoga srca poslušajmo poziv anđela i slijedimo put Betlehemskoga Djeteta u ovome vremenu i u životu kojega dijelimo jedni s drugima. I pridružimo se pjesmi anđela: Slava na visinama Bogu, a na zemlji mir ljudima, miljenicima njegovim! Neka je svima vama: vama draga braćo svećenici, redovnici i redovnice; vama dragi vjernici, vašim obiteljima i svim ljudima dobre volje, sretan i blagoslovljen Božić!“

Na kraju misnoga slavlja čestitku nadbiskupu i prisutnim vjernicima uputio je i konkatedralni župnik Glavica, rekavši da je „radost susreta s Novorođenim ispunila srca pastira iskrenom i pouzdanom nadom da je Bog pohodio narod svoj. Dok zakoračujemo u Jubilejsku godinu kao ‘hodočasnici nade’, poput pastira i mi svoja srca ispunjamo istom nadom – tim sidrom koje našim životima daje jasnu sigurnost da nas Bog i dalje pohađa. Dapače, ime mu je ‘Emanuel’ – Bog s nama – i sada i zauvijek.“

Rekao je zatim kako će konkatedrala – u nadolazećoj godini obilježiti jubilej 125. godina posvete te kazao: „Želim da nam svima ta godina milosti Božje bude prilika za rasplamsavanje nade. Stoga i iz ove noći svima upućujem poziv da hodočasteći nadom u konkatedralu slavljenicu doživite blizinu ‘Emanuela’ – Boga s nama.“