Suslavili su biskupski vikar Marko Cvitkušić, kancelar Janko Lulić, katedralni župnik Marko Karača i kapelan Ivan Sandrin.

U homiliji, biskup je okupljene „u ovoj svetoj noći“ pozvao na razmišljanje o tami, ali još više o svjetlosti, podsjetivši na riječi proroka Izaije: „Narod koji je u tmini hodio svjetlost vidje veliku; one što mrklu zemlju obitavahu svjetlost jarka obasja.“

Poručio je kako su tama i noć zapravo simboli, nešto više i dublje od same meteorološke i vremenske stvarnosti. „Noć je donositelj tame, a tama označuje našu nemoć da vidimo. U potpunoj tami ne vidimo ništa. Ako želimo nešto vidjeti, trebamo upaliti pa makar i slabo svjetlo… upaliti šibicu, upaljač, džepnu svjetiljku, uljanu svjetiljku ili električnu žarulju… No, ako je u pitanju tama duše, kakvu tada svjetiljku možemo i moramo upaliti da bismo barem nešto vidjeli? I što je to tama duše“, zapitao se biskup, dodavši kako su i veliki sveci i mistici, poput sv. Ivana od Križa, svete Male Terezije i svete Majke Terezije govorili da su proživljavali tzv. „tamnu noć“, stanje duše u kojem nisu ništa mogli razaznati, niti osjetiti blizinu Božju.

Biskup je pojasnio kako je to bila velika kušnja za njihovu vjeru i stoga velika patnja, ali izdržali su i doživjeli da ih je opet obasjala Božja svjetlost. „A mi? Možemo li reći da i mi imamo to iskustvo, iskustvo Božje odsutnosti, kada nam se čini da ni Boga nema, da nema nikakve utjehe i da je sve crno, tamno, da se u našu dušu spustila noć? Nije li tako svakome tko doživi smrt svojih najmilijih, posebno nam teško pada patnja i smrt djece, ili odlazak i nestanak naših branitelja koji su bili veoma hrabri te su izložili i svoje živote za slobodu Domovine… i poginuli, i otišli od nas, od svojih obitelji, a da se nisu ni pozdravili, jednostavno su nas napustili… neke ne možemo ni do dana današnjega, pa i nakon 33 godine pronaći, pa ih nazivamo nestalima… Kakva se to tek tama spustila u duše njihovih članova obitelji: žena, djece, majki, očeva… kao i kada pogine dijete ili iznenada nas napusti netko od naših najmilijih. To je tama koja pritišće, ali njezin plod je vidljiv: Domovina je oslobođena i žrtva naših branitelja imala je smisla! Iz te tame oni su nas, sve nas, izveli do svjetla. Nije li tako i s odlaskom naših najmilijih, čije plodove ljubavi i brige mi baštinimo premda njih više nema. Nažalost, tama je svuda oko nas: u medijima, koji su puni ružnih i crnih vijesti – kao da se natječu koji će više nesreća, ratova, ubojstava donijeti, u nemirima – koji haraju diljem svijeta ne samo u Ukrajini, Palestini, Izraelu i Siriji, nego i u našim srcima, u srcima svih ljudi ovoga svijeta koji se pitaju što nas sve zajedno čeka sutra, tama je nažalost i u ljudskim mislima, srcima i osjećajima… kao da je umrla nada, mnogi se ljudi tako osjećaju“, rekao je biskup te upozorio kako je najgora ona tama koja zahvaća srca i čovjeku odnosi nadu.

U nastavku, ohrabrivši okupljene, istaknuo je kako Svjetlo ipak postoji te kako je ono došlo na ovaj svijet i jednom zauvijek istjeralo tamu i noć iz ljudskih duša, iz srdaca onih koji su povjerovali u Svjetlo. „To je Isus Krist naš Gospodin, koji se rodio ove svete noći i svojim svjetlom obasjao ljudska srca. Tako je ova noć postala sveta, postala je donositelj svjetla, kao da je najsjajniji dan jer je početak boljega svijeta, početak boravka Boga na zemlji, zajedničkog hoda čovjeka s Bogom. Tako je rođena nada, nada u pobjedu dana i svjetla nad noći i tamom. Kontrast na kojem se najbolje vidi ljepota svjetla. ‘Svjetlo istinsko koje prosvjetljuje svakog čovjeka dođe na svijet, bijaše na svijetu, svijet po njemu posta i svijet ga ne upozna…’ – kazuje nam evanđelist Ivan (Iv 1,9-10) Ali mi smo ga, braćo i sestre, upoznali i došli smo mu se pokloniti: usred noći svjedočimo da je tama pobijeđena, da je svjetlo nadvladalo i da našim, ljudskim srcima vlada Krist Gospodin. Tame je gospodar đavao, a svjetlo je Gospodin Isus. Zlo i đavla Isus je došao pobijediti i njegovim dolaskom svjetlo je obasjalo svijet. Mi noćas to svjedočimo: slavimo Svjetlo, Gospodina usred noći i tame“, pojasnio je.

Biskup je dodao „da se mi radujemo što je Svjetlo istinsko pobijedilo i što neprestano pobjeđuje“. „Nema većeg razloga radosti negoli to: Svjetlo je pobijedilo i obasjalo svaku tamu i svaki grijeh, nadvladalo je naše ograničenosti i naše slabosti, ljudsku bijedu, mržnju i zlo. Gospodin Isus došao je usred tame noći, i upravo je tu pobijedio zlo, u njegovom središtu. Zlo više nema moć i ne može nauditi ljudima jer je pobijeđeno. Naša vjera u pobjedu dobra upravo svjedoči o tome. U tome trebamo ustrajati, usprkos svih iskustava tame i noći ovoga svijeta“, rekao je biskup te na kraju pozvao okupljene da otvore svoja srca, „ove svete noći“ kako bi i k njima došao Spasitelj te obasjalo Svjetlo svijeta. „Da odagna svako zlo i grijeh, da nas oslobodi od bezumnosti, besmisla i straha, da bude i naš Kralj. Maranatha! Dođi Gospodine Isuse“.

Na kraju, čestitavši Božić biskupu i okupljenima, obilje Božjeg blagoslova i mira, zaželio je domaći župnik preč. Karača poručivši i neka novorođeni Isus u njihove živote unese mir, radost i nadu.

Misno slavlje animirao je Katedralni zbor.