Riječi „molite za mene“ neizbježne su pri svakom susretu i govoru pape Franje i one postaje molitva, konkretnost, nužnost, zajednička želja. Dogodilo se to i u ponedjeljak 24. veljače u kapelici Svetoga Ivana Pavla II. u dvorani poliklinike „Gemelli“, gdje je Papa od 14. veljače hospitaliziran zbog obostrane upale pluća.

Današnje klanjanje i misa bio je odaziv na poziv Talijanske biskupske konferencije da se pojača molitva: tijekom cijelog Papina boravka u bolnici, ovi trenuci će se ovdje ponavljati s posebnom nakanom za Papu, a popodne u 16.30 sati molit će se krunica.

Zaziv da se Papa vrati radu u službi evanđelja, da mu Gospodin daruje zdravlje i snage da svijetu naviješta radost i nježnost radosne vijesti, odzvanjao je iskrenom toplinom u intimi kapelice Poliklinike. U njoj se obično okupljaju članovi obitelji te medicinsko i drugo bolničko osoblje kako bi na trenutak zastali, ispunili svoj radni dan ili bi molili za nečije ozdravljenje. Danas su misli bile posebno okrenute prema papi Franji. Tako će biti i sljedećih dana: u utorak 25. veljače misu će predvoditi o. Massimo Fusarelli OFM, generalni ministar, koji također završava hospitalizaciju u istoj Poliklinici, a u srijedu 26. veljače misu će predvoditi generalni vikar za Rimsku biskupiju kardinal Baldo Reina. „Vjera nam uvijek pomaže da odbacimo mudrost znanosti, tako se ostvaruje Božje djelo“, istaknuo je u homiliji mons. Giuliodori, koji je naglasio i nužnost molitve za sve one koji se suočavaju s kušnjom bolesti. „Neka Gospodin da snage Svetom Ocu i liječnicima svu potrebnu kompetenciju. Vjera postaje matrica za suočavanje sa svakim autentičnim lijekom“, rekao je mons. Giuliodori.  A onda je izrazio i nadu da će se Papa moći uskoro vratiti „i to u potpunosti u svoju službu“.

Bijele kute liječnika i uniforme medicinskih sestara nižu se oko kapelice. Ljudi u invalidskim kolicima, mladi studenti, jednostavni vjernici. Tu je i Upravni odbor Fondazione Policlinico Universitario A. Gemelli IRCCS koji se danas sastao na redovnoj sjednici s predsjednikom dr. Danieleom Francom i rektoricom Sveučilišta, profesoricom Elenom Beccalli. Vatikanskim medijima objasnio je značenje boravka u Poliklinici: „Biti obitelj, sveučilišna obitelj koja s molitvom Poliklinike želi zagrliti Svetog Oca.“ I podsjetio je na Papin posjet u povodu šezdesete obljetnice Medicinskog fakulteta (5. studenoga 2021.) kada je govorio o pozivu skrbi. „U ovim danima – napominje Rektorica – ovaj se poziv izražava brigom koja obuhvaća osobu Svetoga Oca kao što obuhvaća sve bolesnike koji su hospitalizirani na poliklinici. I tako je ideja vjere koja se prožima s kliničkom djelatnošću, sa znanstvenom djelatnošću, da u središte našeg rada stavimo osobu u svoj njezinoj cjelini, sa svim njezinim krhkostima, ali i s golemom sposobnošću naših liječnika da čine dobro drugima“.

Pjesme su tihe, kao na župi. Animiraju ih djelatnici i studenti ove poliklinike. Neki žive u obližnjem internatu: „Ponudili smo ono što smatramo najjednostavnijim, sviranje i pjevanje za Papu. U jednostavnosti.“ Nadovezuje se i jedna časna sestra: „Sada je vrijeme da mu budem ovako blizu.“ Ovi mladi ljudi koji žive daleko od kuće uvijek su bili zadivljeni odlučnošću kojom je papa Franjo artikulirao svoje pozive za mir i zaštitu okoliša te ističu da je to „nešto što obuhvaća sve i svakoga. Za nas je vjera važna“. Također, naglašavaj da su „izabrali studirati ovdje kako bi nas vjera mogla poduprijeti u našem obrazovanju.“ Kapela nije velika, mnogi su slavlje pratili u dvorani, stojeći. Mlada obitelj izlazi s kolicima: „Nedostaje nam Papa, nadamo se da će uskoro biti bolje. Nedostaje nam njegova snaga da uvijek sve hrabri.“

Mons. Giuliodori predvodio je i molitvu krunice ispred kipa s likom svetog Ivana Pavla II., oko kojega su danima postavljene svijeće, cvijeće, zapisi i crteži. Kiša je prestala. Žena, primalja u „Gemelliju“, kaže da je doživjeti te trenutke pravi blagoslov. On je sa svojim roditeljima koji su došli iz Kalabrije te ističe: „On je Papa koji se čini kao jedan od nas, ponizan.“ Ona, toliko godina svakodnevno u dodiru sa životom koji se rađa, govori samo o nadi. Jedan je gospodin ispratio svoju sestru na liječnički pregled te isto izražava nadu: „Stvarno se nadam da će mu biti bolje.“ A onda neki od mladih studenata koji žive u  kolegiju „Nuovo Joanneum“ izriču poticaj: „Nemojmo se bojati, imajmo hrabrosti. Ako nas je papa Franjo nečemu naučio, to je upravo hrabrost. Naš izbor sveučilišta temelji se na pomoći i otvorenosti prema drugima, bez ikakve diskriminacije. Za Papu možemo učiniti samo isto i više“. Za Papino zdravlje također je molio i vlč. Benedict Kurien, kapelan vjernika siro-malankarske Crkve u Rimu. Pred bolnicom je s drugim indijskim svećenicima: „Želimo našeg Papu, on je svet čovjek.“

Za vatikanske medije oglasio se i o. Massimo Fusarelli, koji je nakon delikatne operacije primljen u bolnicu odmah nakon popodnevne mise u istoj kapeli. S bolničkim kapelanima dijeli molitvu, iščekivanje, ali i puno nade. Vjeruje da ima mnogo djece, starijih osoba i mladih koji pate na razne načine, a koji „s povjerenjem gledaju na oporavak ili se pripremaju za ono što im život sprema“. Istaknuo je, kao i u propovijedi, da kršćanska nada nije lak i površan optimizam, nije izreka „sve će biti dobro“. „Vjeran je Gospodinu koji je vjeran svojim obećanjima. On zna kako, na kojem putu našega života. Važno je, a Jubilej nas na to podsjeća, biti postojan u nadi. U ovim danima – dodaje – tražimo lažne vijesti, uzbune, pomalo morbidne zanimljivosti, u logici ogovaranja, o zdravlju Svetog Oca. Radije ga pratimo na putu nade“, istaknuo je o. Fusarelli.