Svećenički dan održan je na 111. obljetnicu rođenja i 80. obljetnicu mučeničke smrti sluge Božjega don Eugena Šutrina i u spomen na slugu Božjega don Srećka Lovretića, obojicu svećenika rodom iz Luke koja su mučenički umrla u 31. godini života, dajući svjedočanstvo vjernosti Kristu i Crkvi do kraja.

Šutrin je rođen 26. lipnja 1914. u Luci, gdje je pokopan 29. studenog 1945. godine. Lovretić je rođen 11. rujna 1911., a nasilno je odveden iz župne kuće u Luci 26. srpnja 1942. i potopljen u moru.

„Naše nastojanje oko njihove beatifikacije nije samo pravni i crkveni postupak, već želja da i mi danas prepoznamo svetost među nama, u našem narodu, u našoj povijesti, među našom braćom“, potaknuo je mons. Zgrablić.

Upozorio je kako u životu „nisu dovoljne samo riječi“, nego „srce koje živi po volji Božjoj“ i vjera koja ne popušta pred nevoljama.

Svećenici i redovnici propovijedaju, katehiziraju, poučavaju, blagoslivljaju, posvećuju. „Ali, Gospodin nas izaziva pitanjem: Je li samo govoriš ili vršiš volju Očevu? Nisu dovoljne samo liturgijske geste, svete riječi, liturgijsko ruho, klerički ili redovnički znak. Ako sve to činimo, a ne živimo u istini Kristovoj, tada i nama prijeti strašna rečenica koju je Isus rekao ludim djevicama: ‘Zaista, kažem vam, ne poznam vas’”, uputio je nadbiskup.

Rekao je da su Isusova riječ i hodočašće uz spomen don Eugena i don Srećka poziv na povratak temeljima i poticaj da se svećenici i redovnice zapitaju na čemu grade svoj život: „na navici i uhodanom ritmu, na simpatijama ljudi, na mišljenju onih s kojima komuniciraju, na uspjesima u radu, priznanjima, brojevima ili na Kristu?“.

„Stijena na koju nas Isus poziva da gradimo život nije ideja, projekt ni struktura. Stijena je Isus, poslušan Ocu do smrti na križu“, rekao je nadbiskup.

Istaknuo je da čovjek gradi na stijeni kad živi to što moli i govori. „To je zahtjevno i teško, ali i jedini put koji vodi u osmišljeni duhovni poziv i život“, poručio je mons. Zgrablić.

Nadbiskup je govorio i o zajedništvu kao daru i odgovornosti. „Svećenik koji nije povezan sa svojim biskupom, koji djeluje samovoljno, izvan zajedništva, nije utemeljen na stijeni. Redovnik koji ignorira svoju zajednicu i zavjete, svoje poglavare, gradi na pijesku. Svećenik koji je u sukobu sa subraćom, župnom zajednicom, koji nije brat među braćom, ne gradi na Kristu. Krist nas nije pozvao da budemo solo igrači, nego da budemo jedno tijelo, Crkva“, poručio je nadbiskup, istaknuvši: „Zajedništvo u Crkvi nije opcija, nego temelj. Bez zajedništva, ni najpobožniji pothvati nemaju snagu i najsvetije riječi mogu postati prazne, jer se ne temelje na Presvetom Trojstvu i otajstvenom Tijelu Kristovom koje je njegova Crkva“.

„U zajedništvu s Bogom i Crkvom krije se naša duhovna snaga. Kad svećenici žive u zajedništvu s biskupom a redovnici u vjernosti zajednici, kad se svećenik ne uzvisuje nad narodom nego postaje brat među braćom, tada Duh Sveti djeluje snažno. Tada Crkva ne raste zbog ljudskog umijeća, nego zbog Božje vjernosti. Tada se ne gradi na pijesku ega, nego na stijeni zajedništva u Kristu“, poručio je mons. Zgrablić.

Istaknuo je da „zajedništvo nije uvijek lagano te je ranjeno individualizmom koji nas zatvara u sebe, osamljenošću koja izjeda srce služitelja, umorom od služenja koje je izgubilo smisao, malodušnošću koja nas je zahvatila kad smo prestali gledati na Gospodina i počeli se uspoređivati s drugima, gubitkom žara kad nas ljubav prema dušama više ne nosi, kad prevagne komocija na koju smo se navikli, zavoljeli i koja je postala naša omiljena životna družica“, upozorio je mons. Zgrablić.

U dublje zajedništvo ulazi se s Kristom u molitvi, euharistiji, ispovijedi, Riječi Božjoj, u braći i sestrama koja nas okružuju, stvarnom obnovom bratstva po duhovnim susretima i razgovorima, zajedničkom molitvom, iskrenim slušanjem jedni drugih, ponovnim otkrivanjem da je brat uz mene dar, a ne prijetnja, neprijatelj ili suparnik, rekao je nadbiskup.

„Naše zajedništvo mora biti mjesto gdje se Bog slavi i djeluje, a ne obveza koja nas guši. U takvom zajedništvu dolazi nova snaga i pouzdanje. Tada Duh Sveti djeluje po nama a Crkva raste, jer raste ljubav u nama“, poručio je mons. Zgrablić. Upozorio je da su opasnost za zajedništvo ogovaranje i klevetanje, nepovjerenje i sumnja.

Mučenici don Eugen i don Srećko bude poziv na ispit savjesti: što radimo, kako živimo, na čemu gradimo; na stijeni ili „čak i u Crkvi gradimo život na pijesku taštine i umišljenosti, u blatu oholosti i samodostatnosti, u kaljuži mlakosti i sebičnosti“, upozorio je nadbiskup, rekavši da su don Eugen i don Srećko gradili na stijeni i ostali čvrsti.

Nadbiskup je poželio da njihova vjernost potakne svećenike na ispit savjesti i obnovu odlučnosti „da će živjeti Evanđelje ne samo dok su na oltaru, nego i u kušnji, nepravdi, tišini, nesigurnosti“, da budu hrabri „prihvatiti križ u obliku nerazumijevanja, odbacivanja ili šutnje“.

Potaknuo je svećenike da zakopaju ono što priječi da budu Kristovi: taštinu, oholost, sebičnost, netrpeljivost, duhovnu mlakost i lijenost, navezanosti koje sputavaju da budemo slobodni za Boga i bližnje.

Na kraju mise, mons. Zgrablić otkrio je mramornu spomen – ploču u zahvalno sjećanje na Šutrina i Lovretića koja je postavljena u lučkoj župnoj crkvu.

Nakon mise, nadbiskup, svećenici i redovnice kod grobnice don Eugena na groblju pokraj župne crkve izmolili su odrješenje za pokojne.

U drugom dijelu susreta, povjesničar dr. sc. Zlatko Begonja u župnoj crkvi sv. Stjepana održao je predavanje o Šutrinu i Lovretiću.

FOTO 64. Svećenički i Redovnički dan Zadarske nadbiskupije