Biskup Štironja je svoju propovijed započeo pozivom na porcijunkulski oprost objasnivši ga i usporedivši s jubilejskim potpunim oprostom. „Porcijunkulski oprost darovao je papa Honorije III., 1216. godine, na osobnu zamolbu sv. Franje, i može ga se dobiti na današnji dan u svim franjevačkim i župnim crkvama širom svijeta, dok je jubilejski oprost darovao papa Franjo u povodu Jubilejske 2025. godine i vjernici ga mogu dobiti tijekom cijele godine, u crkvama koje su biskupi označili kao mjesto oprosta, prema propisima Crkve vezanima za oproste“, kazao je.

Biskup je napomenuo kako to mjesto, koje narod Istre zajedno s blagdanom Gospe od Anđela naziva „Rim“, vjernike veže uz crkvicu Gospe Anđeoske podno Asiza s kojom se sv. Franjo bio „srodio“, osjetio blizinu Boga i njegove riječi, te se odazvao i darovao u službu svojoj Crkvi.

Nadalje, propovjednik je pozvao da se u Sirahovu govoru o mudrosti (Sir 24,1-4.16.22-31) prepozna Isusa, utjelovljenoga Boga, Sina Božjega „o kojemu govori sv. Pavao u svojoj poslanici Galaćanima (Gal 4,3-7). Isus je istinska mudrost Božja koja se snagom Duha Svetoga utjelovila i u krilu Djevice Marije postala čovjekom, koji nam se očituje po Božjoj Riječi.“

Osvrnuvši se na pročitani evanđeoski tekst (Lk 1,26-33), biskup je naglasio kako je Marija pozorno čula i vjerom prihvatila anđelov pozdrav te naglasio: „Slušanje je umijeće i prvi korak na putu prema Bogu. Onaj tko ne zna slušati taj ne zna ni moliti. Molitva nije samo puko nizanje riječi nego je to ponajprije otvaranje srca Božjoj Riječi, slušanje onoga što mi Gospodin želi reći. Ne kažemo li da je molitva razgovor s Bogom. Molitva je dakle govor u dva smjera: Čovjek govori Bogu, a potom Bog govori čovjeku. Molitva je, dakle, umijeće govora i u isto vrijeme umijeće slušanja. Gospa se umijećem slušanja otvorila volji Božjoj, svjetlu koje obasjava cijeli svijet.“

Podsjetivši na važnost i vrijednost tišine koja je potrebna kako bismo čuli što nam Gospodin govori i dopustili mu da djeluje u našoj nutrini, biskup je naglasio: „Tišina je uvjet da nam Bog progovori, da nas preporodi, da se u čovjekovoj duši stvore uvjeti za nove mladice, novi početak i novi život.“

Biskup Štironja je podsjetio da su kršćani po krštenju postali hram Duha Svetoga, kako piše sv. Pavao u svojoj poslanici Korinćanima, te je pozvao nazočne da na trenutak zavire u hram svoje duše, taj osobni čovjekov „porciunkul“, te zapitao: „Ima li mjesta za Boga u mom životu, u mom ‘porciunkulu’? Jesmo li postigli umijeće slušanja i tišine? Ima li mjesta za Božju volju u momu životu ili se Božja volja pretočila u vlastitu samovolju i egoizam?“

Na kraju misnog slavlja biskup je pozvao okupljene vjernike da sačuvaju darovanu mudrost te nauče surađivati s darovima Duha Svetoga. Primjerom iz pjesme svećenika Izidora Poljaka koja kaže: „Daj da budem na moru ovoga svijeta svjetionik, koji će bratu svojem, što se bori s valovima, kazat metu kud mu je poći“, biskup Štironja je pozvao roditelje da budu svjetionici svojoj djeci, a mladež potaknuo da znaju prepoznati važnost svjetionika koji pomaže da se ne nasuču na opasne hridi ovozemaljskih grješnih kušnji i izazova.