Program hodočašća započeo je u katedrali, gdje je okupljene svećenike i vjernike pozdravio župnik Župe sv. Terezije Avilske Krunoslav Juraković, uputivši im srdačnu riječ dobrodošlice. Ukratko je progovorio o značenju Jubileja, predstavio tijek programa i pojasnio uvjete za stjecanje potpunog oprosta. Pokorničko bogoslužje predvodio je kanonik pokorničar Josip Krpeljević, nakon čega je uslijedila prilika za sakrament pomirenja.

Vjernici su potom posjetili Dijecezanski muzej Požeške biskupije, gdje su uz stručno vodstvo razgledali sakralnu zbirku i zbirku moderne i suvremene umjetnosti te se upoznali s višestoljetnom sakralnom kulturnom baštinom zapadne i središnje Slavonije. Zatim su se uputili u crkvu sv. Lovre, gdje su u pripravi za misu izmolili krunicu i litanije Blažene Djevice Marije.

Središnji čin hodočašća bilo je euharistijsko slavlje u crkvi sv. Lovre, koje je u zajedništvu sa svećenicima Virovitičkog dekanata predvodio rektor crkve Marijan Pavelić. Na početku misnog slavlja pozdravio je okupljene vjernike i njihove župnike te istaknuo da nas godina Jubileja, kao i misna čitanja na spomendan sv. Ivana Zlatoustog, pozivaju na obraćenje srca, pouzdanje u Božje milosrđe i autentično življenje vjere.

U homiliji je rektor Pavelić naglasio da vjernici trebaju svoj život graditi na čvrstim temeljima vjere, a ne na površnim nastojanjima. Polazeći od evanđeoske slike stabla i kuće, poručio je da se unutarnje stanje čovjeka prepoznaje po riječima i djelima:
„Dobra djela ne proizlaze iz površnosti, nego iz ukorijenjenosti u Bogu. Temeljno je pitanje kakvo je naše srce: donosi li plod koji hrani druge ili plod koji truje?“

Govoreći o kući sagrađenoj na stijeni, istaknuo je da Kristova riječ daje snagu za postojanost u životnim kušnjama:
„Kuća nisu samo zidovi, nego životni prostor i zajednica obitelji. Ako život gradimo na pijesku površnosti, urušit će se. Ako ga gradimo na Kristu, ostajemo postojani i u oluji.“

Upozorio je i na potrebu dubljih temelja u vjeri i međuljudskim odnosima:
„Što je zgrada viša, temelji trebaju biti dublji. Ako želimo rasti, moramo zaći ispod površine, pa i u vlastite rane i nesređene odnose. To je teško, ali samo tako možemo rasti.“ Dodao je da je bijeg u lažnu vanjštinu i površne sadržaje suprotan istinskoj izgradnji, podsjećajući da životne kušnje dolaze neminovno, osobito u obitelji i braku:
„Tek u nevremenu vidi se kakva je kuća. Zato je priprema za oluju potrebna već danas.“

Na kraju homilije pozvao je hodočasnike da Isus bude trajno prisutan u njihovim domovima te kao uzore istaknuo sv. Ivana Zlatoustog, neumornog propovjednika evanđelja, i sv. Lovru, zaštitnika Požeške biskupije, koji je siromahe proglasio bogatstvom Crkve i ustrajao do mučeništva.

Na svršetku slavlja vjernici su zajednički izmolili Molitvu Jubileja, nakon čega je rektor zahvalio svim sudionicima što su svojim dolaskom posvjedočili ljubav prema Bogu i obogatili grad Požegu svjedočanstvom vjere. Podsjetio ih je na dugu povijest crkve sv. Lovre i život njezina zaštitnika te ih potaknuo da mu povjere svoje brige i nasljeduju njegov primjer.