Susret se održao o temi „Krepost nade u posvećenom životu: poziv, znak i svjedočanstvo“ i započeo je molitvom Trećeg časa i pozdravnim govorom riječkog nadbiskupa Mate Uzinića. Redovnicama i redovnicima zahvalio je na „redovitom i zauzetom djelovanju“ u životu mjesne Crkve, a osobito trudu da svojim životom budu svjedoci nade. Govoreći o pozivu, znaku i svjedočanstvu, riječima iz teme susreta, rekao je da je posvećeni život poziv koji u sebi uključuje nadu. Znak označava da trebaju biti znak života kojega u svakom Očenašu molimo. To je odgovornost vas pojedinaca, ali i svih drugih, rekao je nadbiskup. Na kraju, zahvalio im je na zauzetom trudu i zalaganju te riječi zahvale uputio dosadašnjem povjereniku Nikoli Uraviću na 19 godina „zauzete brige i truda“ u Povjerenstvu za redovnice i osobe posvećenog života. „Bili ste znak i svjedočanstvo nade“, poručio je Uzinić dosadašnjem povjereniku i predstavio novog povjerenika Gorana Žana Lebovića Casalongu.

U radnom dijelu susreta, prvo predavanje održao je izv. prof. dr. sc. fra Stipe Kljajić, OFM, o temi „Nada u sinoptičkim evanđeljima: između utopije i realnosti“. Predavač je istaknuo da se sinoptička nada prvenstveno sastoji u ostvarenju starozavjetnih mesijanskih obećanja i u činjenici da je Isusovim rođenjem na zemlju došao Emanuel, odnosno „Bog s nama“. Njegovo mesijansko djelovanje osobito je vidljivo u početku ostvarivanja Božjeg kraljevstva, a  što je ostvarenje starozavjetnih nadanja i istovremeno otvaranje nove nade u konačno Božje kraljevstvo, odnosno Isusov drugi dolazak i sukladno tome, posljednji pravedni, ali prvenstveno milosrdni sud. S tim u vezi jest Isusova vlast koju ima nad đavlom, smrću i grijehom, čime on djelatno i konkretno pokazuje utemeljenost kršćanske nade da Bog ljude ne ostavlja i onda kada su pod vlašću sila koji ih nadilaze, rekao je Kljajić.

„Tim svojim konkretnim djelovanjem, koje nazivamo čudima, Isus pokazuje svakom čovjeku da ne postoji beznadan slučaj i da za svakoga ima nade. Njegovo kraljevstvo koje je počeo uspostavljati je univerzalnog karaktera i odnosi se na sve ljude, svi su u njega pozvani. Naravno, pitanje je tko želi i tko ispunjava uvjete da u njega uđe. Božje kraljevstvo na zemlji tako se ostvaruje kroz novu nadu koju čovjek ima zahvaljujući Isusu Kristu u Boga, nadu koja je uvijek bitno solidarna, odnosno nada za druge jer kršćanska nada ili jest kristolika ili nije, odnosno ili odnosi na sve ili se ne odnosi na nikoga. Ona je uskrsna nada, nada za ljude, nada i u ljude, nada u svijet i nada u sve stvoreno“, poručio je Kljajić.

„Redovnički život: znak i svjedočanstvo nade“ tema je o kojoj je govorila izv. prof. dr. sc. s. Valerija Kovač, članica Družbe Sestara Franjevki od Bezgrješne. Na temelju teoloških odrednica nade, analizirala je redovnički život i izdvojila četiri perspektive na koji bi način redovnici i redovnice danas mogli biti znak svjedočenja nade. „Prije svega, da smo na hodočasničkom putu prema prema vječnom životu s Bogom i da je to put koji je ambivalentan, na kojemu ima i nevolja i dobrih trenutaka i treba izdržati napor hodočašća i biti otvoreni sve većem rastu prema vječnom životu s Bogom“, istaknula je.

Kao drugu perspektivu, Kovač je navela da redovnici moraju biti otvoreni budućnosti. „Mi nismo proroci propasti svijeta, nego otvoreni budućnosti u kojoj, unatoč ovome svijetu u kojemu je i dobro i zlo, uvijek pobjeđuje Bog. Iz vjere smo sigurni u pozitivnu budućnost koju moramo danas svjedočiti i biti proroci pozitivnog“, rekla je predavačica. U tom smislu istaknula je nužnost gajenja mladosti duha koja se crpi iz „te snage teološke kreposti nade koja nama je darovana u krštenju.“ Kao treću perspektivu navela je da  redovništvo treba vrednovati ovaj svijet, a ne bježati od svijeta i omalovažavati ovaj svijet bez obzira koliko je grešan, nego shvatiti ga kao mjesto ostvarenja nade i znakova Božje prisutnosti već sada. Na kraju, naglasila je da redovničke zajednice, iz perspektive eshatološke nade, trebaju sve više živjeti i svjedočiti međuljudsko zajedništvo. „To je zajedništvo Presvetoga Trojstva, zajedništvo Boga s ljudima koje se gradi na razumijevanju, prijateljstvu, na solidarnosti, bratstvu i sestrinstvu. Ako nemamo to zajedništvo, naše zajednice postaju samo krute strukture. To zajedništvom trebamo svjedočiti kao eshatološko zajedništvo i znakove Božjega kraljevstva“, poručila je Kovač.

Događaj je  zaključen svečanim euharistijskim slavljem u kapucinskoj crkvi Gospe Lurdske na Žabici koje je predvodio nadbiskup Uzinić. U propovijedi se osvrnuo na litugijska čitanja, obrazac mise za redovnička zvanja, kazavši da prvo čitanje upućuje na pogled natrag i pogled naprijed te „težnju prema Isusu koji je sve i kojemu trebamo sve staviti na raspolaganje“. „U pojedinim fazama života redovničkih zajednica, ali i nas samih, kao u evanđeoskom ulomku u kojemu se spominje ‘vrijeme za počinak i povlačenje’, tako se zna dogoditi i nama. Krenuli smo u lov loviti ljude, a onda nakon godina službe i karizme, često nam se čini i uzaludnih napora, da pristanemo i na obali operemo mreže. Za takav trenutak koji traži ohrabrenje, nadbiskup je u propovijedi posegnuo za pismom pape Franje posvećenim osobama u Godini posvećenog života u kojemu smo pozvani da prošlost gledamo sa zahvalnošću, a sadašnjost živimo s velikom ljubavlju i prigrlimo budućnost s nadom“, istaknuo je, među ostalim, nadbiskup Uzinić.

Nadbiskup je redovnice i redovnike potaknuo da u svijetu u kojemu žive i kojemu su poslani, budu glas Isusa Krista u diktaturi relativizma koja nam prijeti oduzimanjem smisla, u diktaturi ravnodušnosti koja želi ugušiti djelotvornu ljubav. „Ne smijemo se uključiti na način kako to čine drugi, nego biti drugačiji – na način Isusa Krista. Redovnice i redovnici pozvani su u ovom našem svijetu biti svjedoci onih viših, eshatoloških vrijednosti. Ne smijete biti prignuti nad sebe, nego nad druge“, poručio je nadbiskup, dodajući da trebaju biti autentični svjedoci vrijednosti koje su preuzeli i zavjetovali kao mjerilo svojega života. „U tom podijeljenom svijetu ne smijete se koristiti retorikom takvog svijeta. Umjesto toga, trebate biti protuteža i znak Božjeg kraljevstva i njegovih vrijednosti. Božje kraljevstvo nije utopija koju se sanja, nego stvarnost koju se već živi. Samo tako redovnice i redovnici mogu nastaviti biti znak Isusa, znak da još uvijek sjedi u čamcu Crkve i kaže: ‘Izvedi na pučinu i baci mreže.’ Ako je s nama i to govori, to znači da ima nade i da bez obzira na naš umor i iscrpljenost, svejedno vrijedi isploviti na pučinu i baciti mreže onako kako nas on uči i usmjerava.“

Homiliju je zaključio nagovorom pape Lava XIV. sudionicima osam redovničkih kapitula, koji se održao u srpnju ove godine. „Poručio im je da obnove autentičan misionarski duh i usvoje osjećaje koji su bili u Isusu Kristu, a to da učine ukorijenjujući nadu u Boga i održavajući u srcu živi plamen duha, promičući mir i njegujući pastoralnu suodgovornost u mjesnim Crkvama. Neka to, kaže on, obnovi i potvrdi u svima nama svijest da smo Crkva, a osobito neka vas u kapitulskom razlučivanju, potakne da mislite veliko, kao jedinstveni dijelovi plana koji vas nadilazi i uključuje izvan vaših vlastitih očekivanja. To se dogodilo Petru kada je na Isusove riječi isplovio i bacio mrežu i uključio se u nešto puno više. To se dogodilo nakon Petra i mnogim drugima, među njima su i osnivači vaših redovničkih zajednica. To se dogodilo i nama kada smo se odazvali i bacili mrežu, ali ne smijemo stati. To trebamo i danas u različitim situacijama nastaviti činiti“, rekao je nadbiskup.

Riječki Redovnički dani zaključeni su nakon mise u prostorima Nadbiskupskog doma zajedničkim ručkom tijekom kojega su redovnice nadbiskupu čestitale imendan, a dosadašnjem povjereniku Uraviću blagoslovljeno vrijeme zaslužene mirovine zahvalivši mu na 19 godina ustrajnog rada u vođenju Povjerenstva za redovnice i osobe posvećenog života, objavljeno je na mrežnoj stranici Riječke nadbiskupije.