Govoreći o Drugom svjetskom ratu i poraću, fra Dalibor je naglasio kako je bilo opasno živjeti ime u vremenu komunizma. „Imena i sudbina naše braće i tolikih koji su smetali novom režimu govore za sebe. Imena sudova – Prijeki sudovi. Imena svjedoka – Lažni svjedoci. Kakva je poruka ovih imena“, zapitao je predvoditelj. „Njihova lažna svjedočanstva jednaka su poruci onoga bezimenog bogataša u suočenju s Bogom koji je istina. Bezvrijedna su! Stoga, prijeke sudove i lažne svjedoke možemo imenovati kao humanu propast. Nikakva dobra u njima. Njima nije bilo jasno da pucanjem ne mogu ubiti ime. Znana i neznana grobišta i jame, duboke i tamne, kakve već mogu i biti i ideologijom zatrovane ljudske savjesti, izvikuju razna imena. No ona su bezvrijedna poput ‘nekoga bogataša’ iz evanđelja. Nasuprot njima imena naše umorene braće na koncu svoje žrtve mogu reći zajedno s Lazarom, Bog je pomogao“, rekao je propovjednik.

„Čuvajmo se, braćo i sestre, ideologija: kojima je čovjek bezvrjedniji od otirača za noge, koji u imenu drugog čovjeka ne vide ime Lazarevo – ne računaju na Boga, koji u imenu drugog čovjeka vide samo priliku za svoju izopačenost. Imena naše umorene braće viču nama živima poput sv. Pavla apostola Timoteju: ‘Božji čovječe! Teži za pravednošću, pobožnošću, vjerom, ljubavlju, postojanošću, poniznošću.’ Tu nema zamke da bih ispao nečovjek, zavedena budala, ubojica i na koncu bezimen. Ovo je svjedočanstvo naše umorene braće. Voljeti životom svoga Boga i Crkvu, svoj dom i domovinu, pa što koštalo da koštalo! To je pravi put za živjeti ime,“ zaključio je fra Dalibor.

Poslije misnog slavlja u samostanskom klaustru ispred reljefa dvadesetorice fratara održana je molitva odrješenja. Tijekom mise pjevao je Mješoviti zbor Svetišta Gospe Sinjske pod ravnanjem s. Anđele Crnjac, izvijestili su iz Provincije.