Mons. Mrzljak u propovijedi se prisjetio trenutaka kada je prvi put susreo bl. Alojzija Stepinca. „Ja sam bio prvi razred ovdje u Krašiću. Bilo je to uoči blagdana sv. Nikole, kada se očekuju pokloni. Veseli smo se tome danu, kada se jedanput navečer, uoči tog blagdana po selu pronio glas. Nije tada bilo ni televizije, niti radija, telefona, mobitela, ništa, ali svejedno se pročulo da u Krašić iz zatvora dolazi zagrebački nadbiskup. Bio je u Lepoglavi u zatvoru. Komunistički sud ga je osudio na 16 godina zatvora, a nije bio ništa kriv. Bio je kriv što je volio svoju domovinu, volio je ljude, ali nije bio njima po volji i zato su ga usudili na 16 godina“, rekao je.

Mons. Mrzljak je rekao kako su se tada ipak smilovali te da su ga, nakon što je odslužio pet godina, poslali u Krašić. Ondje je morao biti zatvoren na župnom stanu i nije smio nikuda izvan mjesta. Dodao je kako je mogao šetati po selu, ali uvijek uz to da je za njim išao jedan milicajac. „Pratio ga je, a mi smo malo gledali njegovu pušku. I mi smo tada imali nekakve drvene puške jer smo se igrali kauboja i indijanaca. Nismo bili svjesni zašto su oni tu i zašto njega treba čuvati, kad mu nitko neće ništa. Nitko izvana nije smio s njim razgovarati, osim nas djece koji smo smjeli“, naglasio je predslavitelj te dodao da su tada, na blagdan sv. Nikole ujutro došli u crkvu na zornicu i vidjeli ga gdje kleči ispred oltara i moli se. „Tu smo ga prvi puta vidjeli“, kazao je mons. Mrzljak.

Potom se prisjetio trenutaka kada je ministrirao na misi. „Svaki dan je ovdje dolazio i imao svetu misu na latinskom. Mi, ministranti, smo tada morali znati latinski – naučili smo ga, ali ga nismo razumjeli, pa smo često pogrešno izgovarali riječi. On se samo smješkao dok nas je slušao“, rekao je propovjednik. „Svaki dan smo ga susretali na misi i tijekom šetnje. Nosio je sa sobom bombone, a mi smo ih dijelili među sobom. Tako je u Krašiću živio tih nepunih devet godina“, dodao je mons. Mrzljak.

„Kada je umro u veljači 1960., ja sam već bio u srednjoj školi u Zagrebu, no za Božić sam još došao ovdje i malo bio s njim. Pitao me kako je u školi i kakve ocjene imam. Znao je s nama razgovarati ovako kao što biste vi, vaši roditelji ili vaši neki prijatelji razgovarali međusobno“, istaknuo je.

Propovjednik je potom ukratko opisao blaženikovu mladost te spomenuo njegov talent za rukomet. „On je u Krašiću radio sa svojim roditeljima, zatim je išao u školu, a potom kao mladić sudjelovao u Prvom svjetskom ratu. Nakon rata je išao na studij u Rim gdje je bio stariji od svojih kolega. Igrali su rukomet i kažu da je bio tako dobar rukometaš, da je imao tako snažan udarac da kad bi loptu bacio, trebalo se maknuti da te lopta ne pogodi“, istaknuo je.

Zatim je propovjednik podsjetio okupljene na događaj proglašenja kardinala Stepinca blaženim. „I sportaši se mogu njemu moliti za uspjeh u sportu, ali dakako treba ga onda u svemu i nasljedovati. Iako je to vrijeme već daleko prošlo, on je uvijek na neki način suvremeni čovjek. Kada ga je na Mariji Bistrici papa Ivan Pavao II. proglasio blaženim onda je on rekao „Neka vam bl.  Alojzije bude kompas“. Kompas pokazuje smjer. To znači proučavajte njegov život, sjetite se kako je on živio i tako ga nastojte u svemu tome slijediti. On je, dakle, jedan kompas, orijentir, ali on je i pomoćnik i zagovornik. Pokazuje nam kako treba ići, živjeti i kako treba biti hrabar u životu. Ne smije se bojati prepreka, zapreka i ne smije se odustati. Mora se uvijek ići naprijed. Uvijek biti sve bolji“, naglasio je.

„Krašić je dvostruko rodno mjesto. On je ovdje rođen za ovu zemlju. U ovoj crkvi je kršten, a također i umro. I rođen za zemlju i rođen za nebu“, rekao je mons. Mrzljak. „Rado smo se ovdje sastajali, slušali što nam on govori, ali još više davao nam je primjer i ovdje u crkvi, ali i onda kada smo ga susretali negdje na njegovoj šetnji“, rekao je predslavitelj.

„Zato prigoda je, kada se njega sjećamo, da se njemu molimo da nas zagovara, da nam pomaže i njegov primjer i njegov zagovor na našem zemaljskom životnom putu“, zaključio je.