Audijencijom održanom u Dvorani konzistorija u Apostolskoj palači papa Lav XIV. obilježio je 125. obljetnicu osnutka Papinskog portugalskog kolegija, koji je 20. listopada 1900. osnovao Lav XIII. U svom obraćanju Sveti Otac podsjetio je da je kolegij nastao zajedničkim zalaganjem klera i laika te da njihova suradnja ostaje primjer duhovne i pastoralne povezanosti koja i danas nadahnjuje Crkvu u njezinu sinodalnom hodu.

Papa je pozvao članove zajednice da u međusobnom slušanju prepoznaju djelovanje Duha Svetoga i u zajedništvu traže znakove vremena. Naglasio je kako studij teologije i drugih znanosti nije samo akademska obveza, nego i prilika za učenje „umjetnosti slušanja“, važne za izgradnju jedinstva unutar Crkve.

Govoreći o obljetnici kolegija, Lav XIV. je istaknuo dvije dimenzije koje obilježavaju njegovu povijest: univerzalnost Crkve i Božju milosrdnost. Prva se, rekao je, prepoznaje u različitosti naroda i kultura koje se u Rimu susreću i obogaćuju međusobnim iskustvima. Druga se očituje u pobožnosti prema Presvetom Srcu Isusovu, prikazanom u grbu kolegija i središnjem u duhovnosti njegovih članova.

Papa je podsjetio da kolegij, posvećen Srcu Kristovu, treba biti „škola Božjeg milosrđa“ u kojoj studenti, slušajući „otkucaje Božje ljubavi“, postaju pravi teolozi. Svećenike je potaknuo da u svakoj službi traže priliku za suobličenje Kristu, Dobrom Pastiru, i da mole za Crkvu, svoje biskupe, zajednice i vjernike kojima će služiti.

Sveti Otac je naglasio da papinski kolegiji trebaju biti istinske kuće, a ne samo mjesta boravka. Pozvao je da se u njima njeguje obiteljska atmosfera, prijateljstvo i duhovno zajedništvo. Prisjetio se i povijesne uloge portugalskog kolegija, koji je tijekom Drugoga svjetskog rata pružao utočište Židovima, zbog čega je dobio naziv „Kuća života“. Taj naziv, rekao je Papa, ostaje i nasljeđe i obveza u svakodnevnoj izgradnji bratstva.

Lav XIV. posebno je zahvalio redovnicama franjevkama Gospe od Pobjeda koje u kolegiju djeluju već desetljećima, istaknuvši njihovu tihu, ali dragocjenu duhovnu prisutnost i brigu za svećenike. Na kraju je sve nazočne pozvao da u listopadu mole krunicu i preporuče se zagovoru Gospe Fatimske, moleći „za Papu, za Crkvu i za mir u svijetu.“