„U Kini je golemo polje u koje treba posijati evanđelje Isusa Krista“, govorio je biskup Jia još 2016., kada je već bio u poodmakloj dobi. „Moj život sastoji se u govoru o Isusu. Ništa drugo nemam za reći ni učiniti.“ Njegove su riječi bile jednostavne, ali duboko proživljene jer je, kako je znao reći, „sve dane svoga života posvetio svjedočenju Krista, i to svima“.

Julius Jia Zhiguo bio je uhićivan i zatvaran više puta, još od vremena kada je kao mladi bogoslov tijekom 1960-ih i 1970-ih prošao razdoblja „preodgoja kroz rad“. Nakon završetka Kulturne revolucije zaređen je za svećenika 1980., a iste godine i za biskupa. Unatoč čestim pritiscima, nadzorima i kućnim pritvorima, Jia je nastavio pastoralni rad, tješeći vjernike i odgajajući nove svećenike. Na optužbe da djeluje bez dozvole vlasti odgovarao je jednostavno: „Ja sam biskup, a biskup mora zaređivati. To je moje poslanje.“ Kad su mu državni službenici ponavljali da Crkva u Kini mora biti „neovisna od Rima“, Jia im je mirno uzvraćao: „Nemoguće je odvojiti se od Pape. Punina zajedništva s Rimom dio je naše vjere.“

U godinama koje su prethodile potpisivanju povijesnog sporazuma između Svete Stolice i kineskih vlasti 2018., Jia je neumorno pozivao na jedinstvo unutar Crkve. Podsjećao je na riječi pape Benedikta XVI. koji je kineske katolike pozvao na pomirenje, rekavši: „Mi smo poslušali Papu – pomirenje sa svima koji su u zajedništvu s Petrovim nasljednikom.“ Bio je uvjeren da imenovanje biskupa mora ostati u nadležnosti Rima: „Biskupa mora imenovati Papa. Mi vjerujemo Papi jer vjerujemo Gospodinu koji vodi svoju Crkvu.“

U posljednjim desetljećima života biskup Jia živio je u kući u kojoj su s redovnicama skrbili o sedamdesetak siročadi, među njima i djeci s invaliditetom. To je, govorio je, bilo njegovo najveće djelo: „To je ono najvažnije, ono što mi je najbliže srcu. U toj se stvarnosti vidi Isusova ljubav prema svakom čovjeku.“ Njegovu su inicijativu pomagali i budistički donatori, a u Kini je bila prepoznata kao simbol tihe karitativne prisutnosti Crkve u društvu.

Biskup Jia nije govorio o sebi kao o mučeniku, nego kao o čovjeku koji je u teškoćama pronašao snagu u vjeri: „Bilo je mnogo patnji, ali Bog je bio uz mene, i to je bilo dovoljno.“ Vjernici njegove biskupije danas oplakuju svoga pastira, ali i zahvaljuju Bogu za dar njegova života. U njemu vide svjedoka onih koji su, kako je pisao sv. Augustin, „u progonstvima svijeta i utjehama Božjim“ sačuvali vjeru i predali je novim naraštajima.

Kina: Uhićen biskup vjeran Papi

Nestao kineski biskup