Na susret su pristigli i bili na raspolaganju za svetu ispovijed generalni vikar Rikardo Lekaj, ravnatelj Caritasa vlč. Željko Zec, vicekancelar vlč. Luka Jakopić te župnici i upravitelji župa Mladen Matika, Ivan Prodan, Blaž Bošnjaković, Ivica Butković, Želimir Bagavac, Mauro Boccadoro, Janez Barborič i Bartossz Adam Pawlik.

Vlč. Matika svoje je predavanje na temu „Ljubav koja postaje blizina“ podijelio u dva dijela. Prvi je dio temeljio na Božjoj riječi, koja uvijek podsjeća na kršćanski identitet i pomaže odgovoriti na pitanja tko smo kao kršćani i tko kao djelatnici Caritasa – oni koji su pozvani ne samo vidjeti poteškoće braće i sestara, nego ih dotaknuti i konkretno pomoći. Naglasio je pritom da je Caritas „Evanđelje pretočeno u djela“. Drugi je dio predavanja temeljio na dokumentima Deus caritas est, Evangelii gaudium i Fratelli tutti, koji govore o Caritasu kao „licu Crkve“. Cijelo je izlaganje vodilo zaključku da Caritas nije ono što činimo, nego ono što jesmo kao kršćani – po svom pozivu i identitetu.

Nakon predavanja uslijedila je prigoda za svetu ispovijed, a potom i euharistijsko slavlje. Za ispovijed je bilo na raspolaganju desetak svećenika.

Biskup Štironja je u propovijedi, polazeći od evanđeoskog ulomka o dobrom Samarijancu (Lk 10, 25–37), protumačio dijalog između Isusa i zakonoznanca, stručnjaka za religiozne propise, koji je želio „prokušati“ Isusa. Na zakonoznacovo pitanje: „Učitelju, što mi je činiti da život vječni baštinim?“, Isus ga ne upućuje na teološku teoriju, nego ga vraća u srce Pisma – na zapovijed ljubavi prema Bogu i bližnjemu – te to tumači jasnom i živom prispodobom.

Uz svećenika i levita, koji prolaze pokraj ranjenika nezainteresirano, Samarijanac se zaustavlja, vidi čovjeka u potrebi, povija mu rane, zalijeva ih uljem i vinom, podiže ga na svoje živinče i odnosi u gostinjac.

„Zadivljuje primjer Samarijanca koji ne kalkulira i ne razmišlja dugo, nego brzo djeluje. Evanđeoska ljubav je žurna; nema vremena za čekanje i ne zadržava se na osjećaju – ljubav postaje djelovanje“, naglasio je biskup, istaknuvši da taj čovjek misli na sve, bez ikakve osobne računice ili pitanja o vlastitoj koristi.

To je logika i paradigma Caritasa, poručio je biskup Štironja: „Caritas ne pita: ‘Tko je tko?’ Nije važno tko je ranjeni ili potrebiti čovjek – prijatelj ili rođak, netko tko nam je simpatičan ili ne, netko naših ili suprotnih svjetonazora. Važno je da je čovjek. To nas obilježava u svijetu.” Podsjetio je da smo svi ljudi, a kao kršćani i braća i sestre. „Bližnji je onaj komu sam spreman približiti se; onaj koji vidi očima srca i prepoznaje potrebe braće i sestara.“

Caritas je izraz ljubavi koja ne pita tko zaslužuje pomoć, nego traži način kako pomoći. Krist podsjeća da se život vječni ne zadobiva znanjem, nego djelotvornom ljubavlju koja se spušta do rana bližnjega. Pozvani smo biti suvremeni Samarijanci – vidjeti, suosjećati, pristupiti, pomoći i ostati uz ranjene dok ne ozdrave. U svakodnevici susrećemo ljude ranjene bolešću, siromaštvom, samoćom i nepravdom; često im je najpotrebnija toplina i blizina. Caritas nije samo humanitarna organizacija, nego živo srce Crkve i produžena ruka Kristova milosrđa: i najmanji čin dobrote postaje dio Božjeg plana ljubavi jer Bog djeluje kroz jednostavne geste onih koji se ne boje približiti čovjeku u potrebi, naglasio je biskup.

Na kraju propovijedi biskup je zahvalio ravnatelju Caritasa, njegovim suradnicima, svećenicima te svima koji svojim radom, trudom i srcem čine da Caritas bude ono što jest – živo lice Božje ljubavi među ljudima: „Svaki vaš čin ljubavi, koliko god bio malen, ima vječni odjek. Nastavimo gledati očima koje vide, srcem koje suosjeća i rukama koje pomažu. Neka Kristovo milosrđe bude ulje i vino u našim rukama; neka svaki susret s potrebnima bude trenutak u kojem se ostvaruje Evanđelje Kristove ljubavi. Neka nas vodi jednostavna, ali snažna Isusova riječ: Idi i ti čini tako!“

Nakon svete mise održano je zajedničko druženje uz okrjepu u blagovalištu Pazinskog kolegija, čiji djelatnici, na čelu s ravnateljem, redovito daju svoj doprinos ovakvim susretima.