Izlaganja su održali predavači: don Filip Kucelin, predstojnik Povjerenstva za kauzu Slugu Božjih Zadarske nadbiskupije, te povjesničari i predavači sa Sveučilišta u Zadru – prof. dr. sc. Zlatko Begonja, koji je govorio o temi „Don Eugen Šutrin – žrtva jugoslavenskog komunizma“, i dr. sc. Luka Knez s izlaganjem na temu „Zadarska nadbiskupija i UDB-a 1980-ih“.

Don Filip Kucelin istaknuo je da je Šutrin bio „izniman čovjek koji je u 31. godini života bio toliko zreo da je podnio mučeništvo te ne zaslužuje mjesto u zaboravu, nego na oltaru“. Naglasio je da je don Eugen primjer dosljednosti svećeničkom pozivu i ljubavi prema domovini te da može biti nadahnuće i uzor vjernicima.

Govoreći o postupku beatifikacije, Kucelin je naglasio kako je riječ o memoriji na osobu za koju Crkva vjeruje da je junački živjela svoje poslanje i surađivala s Božjom milošću na najizvrsniji način. „Božji narod iznimno je važan u širenju glasa svetosti ili mučeništva“, rekao je, istaknuvši važnost molitve po zagovoru pojedinca za kojeg se vjeruje da je živio svetački ili podnio mučeničku smrt. Glas o znakovima očituje se, dodao je, i u ozdravljenjima te drugim neobičnim događajima koji se tumače kao mogući znakovi Božje milosti.

„Važno je naglašavati kako smo mi Hrvati narod svetaca. Važno je narodu kojeg se pogrešno i nepravedno proglašava zločinačkim govoriti o tome da smo narod svetih ljudi – da prepoznamo one koji su nas zadužili svojim životom i staviti ih za uzor generacijama koje dolaze“, poručio je Kucelin.

Šibenski biskup Jeronim Mileta imenovao je 1939. don Eugena upraviteljem Župe Molat i poslužiteljem mjesta Brgulje, gdje je djelovao do 1945. godine. Kao svećenik služio je u najtežim okolnostima Drugoga svjetskog rata, kada je na Molatu djelovao talijanski fašistički logor, koji je prestao djelovati 8. rujna 1943. godine. Prema vlastitim zapisima, don Eugen je pokopao 76 osoba u Molatu, a zatočenicima je bio dušobrižnik i pružao im duhovnu skrb te ljudsku blizinu.

U to vrijeme župnik u Privlaci bio je don Ante Matacin, koji je s don Eugenom surađivao u pomoći zatočenicima na Molatu. U Zadru su u ljekarnama nabavljali lijekove koje je don Eugen nosio u logor kako bi pomogao bolesnim i ranjenim logorašima. Prof. dr. sc. Begonja opisao je okolnosti Šutrinova ubojstva i predstavio dokumentaciju iz sudskog postupka.

Partizani su na blagdan Svih svetih 1. studenoga 1944. uhitili don Antu Matacina i osudili ga na 20 godina zatvora; na traženje apostolskog administratora Zadarske nadbiskupije Mate Garkovića oslobođen je 1951., nakon čega je 1955. pobjegao iz države.

Don Eugena su 26. studenoga 1945. u Privlaci ubila dvojica partijskih aktivista – Pere Ćurko iz Nina i Ivan Pavlović Đani iz Zatona – uhićenih 10. prosinca 1945. godine. Prema Ćurkovim navodima, pozvao je don Eugena da izađe iz župne kuće i pođe s njima udijeliti posljednju pomast njegovoj majci, navodno teško ozlijeđenoj udarcem konja. Kada je don Eugen izašao, Ćurko mu je ispalio tri metka u potiljak. Ubojice su zatim njegovo mrtvo tijelo stavile u lađu, vezale mu oko vrata kamen i bacile ga u more. Tijelo je kasnije isplivalo na obalu. Istražno liječničko povjerenstvo utvrdilo je kako je don Eugen imao na leđima više modrica nanesenih tvrdim predmetom te da su metci ispaljeni jedan za drugim, u kratkom razmaku.

Tijekom istrage ubojice su navodile da su Šutrina ubili zbog Pastirskog pisma katoličkih biskupa Jugoslavije, objavljenog tih dana, te uz lažnu optužbu da je bio „špijun“ u logoru na Molatu. Ćurko i Pavlović osuđeni su na 14 godina zatvora, no kazna im je smanjena na godinu i osam mjeseci. Na njihov zahtjev – „u želji za aktivnim učešćem u izgradnji socijalizma u zemlji“ – pomilovani su 1950. i 1951. godine.

Dr. sc. Luka Knez istaknuo je da „sudbina don Eugena nije samo njegova sudbina, nego sudbina hrvatskoga naroda u prvoj i drugoj Jugoslaviji“. Naglasio je da represija nad Zadarskom nadbiskupijom tijekom 1980-ih pokazuje kontinuitet represivnog postupanja prema Katoličkoj Crkvi od 1945. do 1990. godine.

„Katolička Crkva bila je glavni neprijatelj komunističkog režima. Problem je bio i to što je Zadarska nadbiskupija izravno podređena Svetoj Stolici pa se smatralo da zapadne obavještajne službe preko Vatikana djeluju razorno prema jugoslavenskom režimu“, rekao je Knez, dodavši da represija ne uključuje samo fizičku likvidaciju, nego i nadzor, kontrolu i ucjene.

„U cijelom razdoblju 1980-ih godina nadzor nad Crkvom ne jenjava.“ UDB-a je pratila djelovanje svećenika, njihove međusobne kontakte, veze s Vatikanom, hrvatskom emigracijom i intelektualcima, kontakte s novinarima, zasjedanja Biskupske konferencije, svećeničke rekolekcije, izdavačku djelatnost, Vjesnik Zadarske nadbiskupije, djelovanje redovničkih zajednica, laičkih skupina, vjerskih škola, proslave, tribine, hodočašća, mise zadušnice kardinala Alojzija Stepinca i manifestacije poput Branimirove godine.

Bile su ozvučene privatne telefonske linije svećenika, uključujući Marijana Oblaka, Pavu Keru i Ivana Prenđu, kao i službene linije Zadarske nadbiskupije. Ta se operacija provodila pod kodnim nazivom „Velebit“. Kontrolirale su se poštanske pošiljke, provodilo se tajno fotografsko, audio i video snimanje. Suradnici zadarske UDB-e tajno su snimali i proslavu Branimirove godine u Ninu 1979. godine. Najvažniji izvor podataka bila je široka mreža doušnika pod različitim kodnim imenima.

Glavne obrade zadarske UDB-e 1980-ih bili su Marijan Oblak, Pavao Kero, Ivan Prenđa, Milivoj Bolobanić, Joso Kokić i Joso Kero, naveo je Knez.

„Ne postoji nijedan dosje svećenika Zadarske nadbiskupije, pa se postavlja pitanje jesu li dosjei uništeni 1990-ih godina nakon višestranačkih izbora kako se ne bi znalo tko ih je pratio i proganjao“, upozorio je Knez, zaključivši: „U odnosu na ranija desetljeća komunističke Jugoslavije, nadzor nad Katoličkom Crkvom nije se smanjio do 1990. godine. Situacija se mijenja tek nakon svibnja 1990.“

Na skupu su sudjelovali i župan Zadarske županije Josip Bilaver te načelnik Općine Privlaka Gašpar Begonja, koji su izrazili spremnost poduprijeti dodjelu zemljišta na lokaciji Sebačevo – mjestu gdje je ubijen don Eugen – Župi Privlaka, odnosno Zadarskoj nadbiskupiji, kako bi se ondje u budućnosti izgradilo spomen–područje.

Zadarski nadbiskup Milan Zgrablić zahvalio je svim sudionicima skupa i istaknuo da je don Eugen „ostavio duboki trag svojom predanošću, hrabrošću i ljubavlju prema Bogu, svojem svećeničkom pozivu i narodu Božjem kojem je služio“. Dodao je da je njegova kratka prisutnost u Privlaci, gdje je bio župnik svega šest dana, postala „trajni pečat svetosti i svjedočanstva koji još uvijek živi“.