Koncelebrirali su župnik Ivan Marković i domaći sin Alojz Kovaček te tajnik Nadbiskupskog ordinarijata Nikola Klemen.

Mons. Hranić je u propovijedi poručio da je glavna i središnja poruka, pretposljednje nedjelje crkvene godine, da svaki ljudski život ide kraju te da ih vjera u uskrsnuće Isusa Krista čini ljudima koji se ne boje smrti. Istaknuo je da ih vjera i iščekivanje novog neba i nove zemlje ne čini pasivnim i ravnodušnim pred tim svijetom i životom, nego u njima budi „brigu za izgradnju ove zemlje“ u skladu s vrednotama neba, a tu brigu vide i kroz povijest Beketinaca.

Podsjetio je kako je već prilikom kanonske vizitacije 1819. zapisano da u Beketincima nema crkve niti kapele, nego samo crkveni zvonik s jednim zvonom. Beketinčani su dugo željeli imati svoju crkvu, no tek su 1955. uspjeli iskoristiti mogućnost kupovine privatne kuće u središtu sela, koja je bila preuređena u kapelu. Kapelu je blagoslovio tadašnji biskup Stjepan Bauerlein. Kapela je teško stradala u potresu 1964. zbog čega je tadašnji župnik pokojni vlč. Mirko Bingula 1970. zajedno s mještanima donio odluku o izgradnji nove crkve. Radovi su počeli u kolovozu 1973. i trajali sve do 1975. kada je crkva dovršena. Tri godine kasnije uz nju je izgrađen toranj, a 1982. postavljena su i dva crkvena zvona: jedno u čast sv. Leopoldu Bogdanu Mandiću i drugo u čast nebeskom zaštitniku sv. Florijanu.

Na završetku propovijedi biskup je još jednom naglasio kako im biblijska čitanja poručuju da treba biti vjeran Bogu i njegovoj riječi pa i onda kada se zbog toga mora trpjeti.

Domaći župnik Marković je zahvalio nadbiskupu Hraniću i svećenicima na sudjelovanju, a mještanima na doprinosu koji je omogućio dostojanstveno obilježavanje slavlja, izvijestio je Tiskovni ured Đakovačko-osječke nadbiskupije