Pokraj te crkve nalazi se crkva Gospe Maslinske, koja je postala 16. kapela Trajnog euharistijskog klanjanja u Hrvatskoj.

„Na dan kada se spominjemo kako su sveti Joakim i Ana Mariju prikazali Bogu u jeruzalemskom Hramu, otvaramo vrata crkve i srca za neprekinuti susret s Gospodinom po Trajnom euharistijskom klanjanju. Želimo da kroz tišinu klanjanja i naše bdjenje pred Euharistijom, naši životi postaju prostor gdje Bog prebiva. Da Bog, prisutan u Presvetom oltarskom sakramentu, preobrazi naša srca kao što je preobrazio Marijino, da se i u nama dogodi da Božja riječ nađe dom, da naš život postane ‘Evo me’ Bogu koji ostaje s nama“, rekao je mons. Zgrablić.

Istaknuo je da Trajnim euharistijskim klanjanjem u Zadarskoj nadbiskupiji započinje vrijeme neprekinute prisutnosti pred Isusom u otajstvu posvećenog Kruha, a crkva Gospe Maslinske postaje „srce koje neprestano kuca Presvetim Srcem euharistijskog Isusa, koje diše Kristom, dahom Duha Svetoga kojega On daruje Crkvi“.

Govoreći o značenju Euharistije, nadbiskup je naglasio da je ona „obiteljski stol Crkve na kojem se dijeli Tijelo Kristovo, kruh života“. Ondje se ne uči logika ovoga svijeta, nego logika neba: predanje, služenje, praštanje. „Euharistija nas uči kako se ljubi do kraja i daruje bez zadrške. Euharistiji postajemo jedno s Kristom, a po njemu se povezujemo jedni s drugima. Stoga Crkva Euharistiju naziva „sakramentom jedinstva, znakom ljubavi i vezom zajedništva“.

„Nije dovoljno samo biti blizu crkve. Pozvani smo biti u srcu Crkve, živjeti od Krista, hraniti se njegovom riječju i njegovim tijelom. Crkva nije zgrada, nego zajednica onih koji žive od Euharistije i Božje riječi. U Crkvi smo jer smo ljubljeni i jer želimo ljubavlju uzvratiti na ljubav kojom nas Bog prvi ljubi“, poručio je nadbiskup.

Naglasio je i da Euharistija „nije samo mjesto na koje dolazimo, nego i mjesto iz kojega polazimo“, jer nas Bog odatle šalje u obitelji, na ulice i radna mjesta. „Tko se zaustavi samo na prisustvu na Misi, nije razumio bit Euharistije. Euharistija nas šalje da živimo drugačije, da budemo svjedoci, da budemo kruh razlomljen za druge.“

„Klanjanje nije bijeg iz života, nego prostor gdje se život nanovo rađa“ – naglasio je mons. Zgrablić. Nakon klanjanja, pozvani smo živjeti drugačije: „U očima nosimo svjetlo Euharistije, u srcu mir koji svijet ne može dati.“

U tišini klanjanja, rekao je, rađa se i raste nova Kristova obitelj: „Pred Presvetim nema natjecanja, titula ni prvih mjesta. Ondje postoje samo dva pogleda – Božji, koji nas gleda s ljubavlju, i naš, koji dopušta da nas Bog ljubi. U toj tišini brišu se podjele, liječe rane i ujedinjuju srca.“

„Klanjanje se ne mjeri samo satima provedenim u crkvi, nego i koracima učinjenima u ljubavi“, rekao je nadbiskup, istaknuvši da iz klanjanja raste hrabrost činiti dobro, strpljivost, blagost i pažnja prema slabijima. „Nakon susreta s euharistijskim Kristom pozvani smo nositi Boga onima koji ga ne očekuju, možda ga ne traže, ali ga sigurno trebaju.“

„Klanjanje nije kraj, nego početak nečega novoga.“ Nastavlja se na ulici, u obitelji, u školi, na poslu, u bolnici: „Euharistija nas okuplja, hrani i šalje da budemo djelatni svjedoci Božje ljubavi.“

Mons. Zgrablić zazvao je na okupljene Kristovu milost te zamolio Mariju da nas nauči klanjati se Bogu „srcem koje šuti, vjeruje i daruje se“, i da budemo hram Božje prisutnosti, poput nje.

Župnik Belafuže don Zvonimir Mikulić podsjetio je da vjernici već devet stoljeća časte Gospu Maslinsku te naglasio kako iz blizine s Isusom proizlazi evangelizacijski žar i snaga za osobni život. Prisjetio se i poticaja pape Franje da Crkva iznova otkrije vrijednost klanjanja kao izvora blagoslova za pojedince i zajednice.

Nakon mise nadbiskup Zgrablić u procesiji je prenio Presveto u crkvu Gospe Maslinske, gdje je puk ostao u molitvi i klanjanju, a kapelu Trajnog euharistijskog klanjanja posvetio je Bezgrešnom Srcu Marijinom.

Na misi su sudjelovali i brojni registrirani klanjatelji te Nada Burum, glavna koordinatorica TEK-a u Hrvatskoj.