Susret je organizirao Odjel za crkvenu glazbu i kulturnu baštinu Biskupije Krk. Pozivu na susret odazvalo se dvadesetak župnih zborova s otoka Krka, Cresa i Lošinja s gotovo tri stotine pjevača. Zbog nepovoljnih vremenskih prilika jubilej koji se prvotno trebao održati u franjevačkom samostanu na otočiću Košljunu, morao se premjestiti u susjedni Punat kao i otkazati dolazak najudaljenijega zbora iz Novalje. Ove godine susret je bio posebniji jer je Jubilejska godina, a i jer je naglasak bio na djelu sumještanina i sluge Božjega fra Ive Perana čiji zemni ostaci počivaju na Košljunu. On koji je bio i svećenik i glazbenik može biti nadahnuće i poticaj u liturgijskome služenju u župnim zajednicama.

Susret je počeo prigodnim pozdravom puntarskoga župnika vlč. mr. Luke Paljevića te glazbeno-liturgijskom pripravom koju je animirao voditelj i organizator susreta vlč. m° Josip Vidas, župnik u Njivicama. U uvodnoj riječi organizator je istaknuo da ovaj susret želi kod okupljenih probuditi novo liturgijsko oduševljenje te biti mali poticaj za daljnji angažman i trud, ove godine u posebnom jubilejskom raspoloženju.

Uslijedila je misa koju je u zajedništvu sa svećenicima predvodio krčki biskup Ivica Petanjak. Pjevanje je predvodio udruženi zbor župa Krk i Vrh pod ravnanjem povjerenika vlč. m° Josipa Vidasa.

Biskup je u propovijedi povezao pročitano Lukino evanđelje o životu vječnom i uskrsnuću s primjerom svete Cecilije, djevice i mučenice.

Upoznajući okupljene sa životom svete Cecilije, ispričao je kako je ona upoznala Isusa Krista u prva kršćanska vremena i postala kršćanka u tajnosti te je svoje obraćenje i prianjanje uz Krista doživjela snažno kao preokret života u svakom pogledu. U tom radikalnom životnom zaokretu posvećuje se Isusu Kristu u potpunosti, tijelom i dušom, ali to živi u nutrini svoje duše. Prihvaća dogovoren brak, ali na dan svog vjenčanja govori svom zaručniku da je kršćanka i da je sebe već obećala Kristu. Je li zbog ljubavi, finoće duha ili posebne Božje intervencije, on je, poganin, htio upoznati tu kršćansku vjeru i toga Krista. Zajedno s bratom se zatim krstio, a na kraju su obojica podnijeli mučeništvo, kao i kasnije sveta Cecilija.

Biskup je zaključio kako su „oni ljubav prema Kristu, ali i ljubav jedno prema drugome, zapečatili krvlju, jer ljubav je jaka kao smrt i ljubav je jača od smrti. Samo onaj za koga si spreman umrijeti, za njega se isplati živjeti. Tu više nije na snazi uzimanje i tko koga zašto uzima, nego davanje, davanje ljubavi sve do smrti, pa i mučeničke ako je potrebno.”

Nakon mise uslijedilo je predstavljanje zborova kroz riječ i jednu pripremljenu skladbu euharistijskog karaktera.