Mir je moguć i ne smije ga se zaboraviti, a za njegovu je izgradnju potrebna suradnja među religijama. Izravno su svjedočanstvo tome trenuci proživljeni tijekom prvoga apostolskog putovanja pape Lava XIV., na koje se osvrnuo danas, 7. prosinca, nakon molitve Anđeoskoga pozdravljenja.

Ekumenizam, dijalog, solidarnost i mir bili su neki od ključnih elemenata putovanja u Tursku i Libanon, kojih se Papa prisjetio, počevši od susreta s ekumenskim carigradskim patrijarhom, „voljenim bratom Bartolomejem“, kako ga je Papa nazvao. S njim je, zajedno s predstavnicima drugih kršćanskih denominacija, Papa u İzniku, drevnom gradu Niceji, obilježio 1700. obljetnicu Prvoga ekumenskog sabora u povijesti.

Papa Lav XIV. stoga je istaknuo povijesnu važnost današnje obljetnice: prošlo je 60 godina od 7. prosinca 1965., kada su Pavao VI. i Atenagora potpisali Zajedničku deklaraciju kojom su ukinute njihove međusobne ekskomunikacije iz 1054., što je bio temeljni korak prema ekumenskom dijalogu.

„Zahvalimo Bogu i obnovimo svoje zauzimanje na putu prema punom vidljivom jedinstvu svih kršćana. U Turskoj sam imao radost susresti katoličku zajednicu; kroz strpljiv dijalog i služenje onima koji pate, ona svjedoči evanđelje ljubavi i logiku Boga koji se očituje u malenosti“.

Što se tiče Libanona, druge postaje njegova putovanja, papa Lav XIV. prisjetio se brojnih svjedočanstava koja i danas potvrđuju identitet te zemlje kao „mozaika zajedničkoga života“.

„Susreo sam osobe koje naviještaju evanđelje primajući raseljene osobe, posjećujući zatvorenike i dijeleći kruh s onima koji su u potrebi. Utješilo me to što me mnogo ljudi na ulicama pozdravljalo, i dirnuo me susret s rodbinom žrtava eksplozije u bejrutskoj luci. Libanonci su čekali utješnu riječ i prisutnost, ali oni su mene utješili svojom vjerom i entuzijazmom!“

Trenuci doživljeni tijekom putovanja u te dvije zemlje neposredno svjedoče kako suradnja među religijama može dovesti do izgradnje skladnoga zajedničkog života. Papa je to istaknuo u izravnoj poruci upućenoj svim vjernicima:

„Draga braćo i sestre, ono što se dogodilo proteklih dana u Turskoj i Libanonu uči nas da je mir moguć i da kršćani, u dijalogu s muškarcima i ženama drugih vjera i kultura, mogu pridonijeti njegovoj izgradnji. Nemojmo zaboraviti: mir je moguć!“

Sveti je Otac na kraju izrazio svoju blizinu narodima južne i jugoistočne Azije, teško pogođenima nedavnim prirodnim katastrofama, uzdižući molitve za žrtve, za obitelji koje oplakuju svoje voljene i za one koji pružaju pomoć. Pozvao je međunarodnu zajednicu i sve ljude dobre volje da gestama solidarnosti podupru našu braću i sestre na tim područjima.