Završni dan skupa započeo je predavanjem Aleksandre Golubović s Filozofskog fakulteta u Rijeci, koja je govorila o izazovima i perspektivama suvremenog odgoja i obrazovanja. Upozorila je da se obrazovni sustavi sve više oslanjaju na mjerljive kompetencije, dok se zanemaruje cjeloviti razvoj osobe, karaktera i moralne dimenzije odgoja. Istaknula je da se kriza odgoja uvijek očituje kao kriza čovjeka te da je potrebno ponovno uspostaviti ravnotežu između znanja i mudrosti.

Posebno je naglasila važnost kritičkog mišljenja kao ključne kompetencije budućnosti, ali i potrebu da se ono integrira s etikom skrbi, empatijom, dijalogom i sposobnošću izgradnje odnosa. Prema njezinim riječima, kritičko mišljenje bez moralnog usmjerenja ne može osigurati odgovorno djelovanje, a škola mora biti prostor u kojem se znanja, vrijednosti i životna iskustva međusobno nadopunjuju. Ukazala je i na ulogu odgojitelja kao uzora, naglašavajući da djeca uče ponajprije iz odnosa i iskustva, a tek onda iz teorijskih sadržaja.

Slijedilo je predavanje vlč. prof. Josipa Šimunovića s Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu pod naslovom „Pastoral škole u izgradnji identiteta katoličke škole“. Prof. Šimunović je predstavio povijesni razvoj katoličkih škola u Hrvatskoj i naglasio da je pastoral sastavni dio njihova identiteta, a ne dodatna aktivnost. Istaknuo je da se određeni pastoralni elementi mogu prepoznati i u javnim školama, ponajprije kroz rad vjeroučitelja, no da je u katoličkim školama pastoral strukturno ugrađen u svakodnevni život zajednice. Kao temeljne kriterije pastorala naveo je povezanost vjere i života, misionarsku raspoloživost, brigu za najranjivije članove zajednice, liturgijsku dimenziju, eklezijalnu pripadnost i suradnju sa župnim zajednicama.

Prof. Šimunović je naglasio da pastoral mora odgovarati na konkretne potrebe učenika, roditelja i djelatnika te biti otvoren različitim oblicima pomoći, savjetovanja, duhovne pratnje i zajedništva. U završnom dijelu predavanja prikazao je niz mogućnosti pastoralnog djelovanja u školama – od humanitarnih i karitativnih inicijativa do liturgijskih slavlja, duhovnih vježbi, biblijskih susreta i susreta sa svjedocima vjere. Takav pastoral, smatra on, postaje vidljivo lice Crkve unutar školskog okruženja kada je cjelovito planiran i dosljedno proveden.

U nastavku programa predavanje je održao Šimun Žepina, koji je govorio o školskoj klimi i osjećaju sigurnosti te naglasio važnost emocionalne i socijalne dobrobiti učenika. Istaknuo je da kvalitetni odnosi između učenika, nastavnika i roditelja imaju presudnu ulogu u stvaranju stabilnog i poticajnog okruženja te da pozitivna školska klima dokazano doprinosi motivaciji, akademskom uspjehu i smanjenju rizičnih ponašanja. Prema njegovim riječima, percepcija sigurnosti često ima snažniji utjecaj na učenike od stvarnog broja zabilježenih incidenata, a fizičke sigurnosne mjere mogu biti djelotvorne samo ako se provode u kontekstu kulture povjerenja i podrške.

Predstavio je i rezultate istraživanja provedenog nakon terorističkog napada u OŠ Prečko 2024. godine, koji pokazuju da učenici zagrebačkih strukovnih škola percipiraju nižu školsku klimu od vršnjaka iz drugih gradova. Istaknuo je da takvi događaji i pojačane sigurnosne mjere mogu dugoročno oblikovati emocionalnu atmosferu u školama te da se osjećaj sigurnosti ne može graditi isključivo kroz pravila i nadzor, nego ponajprije kroz kvalitetne međuljudske odnose i osjećaj pripadnosti zajednici.

Nakon toga uslijedilo je izlaganje fra Josipa Jazvića pod naslovom „Edukacija i umjetna inteligencija. Psihoedukativni prijedlozi iz perspektive Viktora Frankla“. Polazeći od logoterapije i egzistencijske analize Viktora Frankla, fra Josip je ponudio kritičku analizu mogućnosti i ograničenja primjene umjetne inteligencije u obrazovanju. Istaknuo je da se, prema Franklovu shvaćanju čovjeka, odgoj ne smije svesti samo na prijenos informacija, nego mora ostati usmjeren na razvoj savjesti, slobode i osobne odgovornosti učenika.

U drugom dijelu izlaganja predstavio je kriterije za humanizirajuću primjenu umjetne inteligencije, naglasivši da ona može biti vrijedan edukacijski alat samo ako ostaje pomoćnik, a ne zamjena za učitelja. Istaknuo je i mogućnosti njezine uporabe u psihoedukaciji, osobnom rastu i oblikovanju vrijednosti, što može pridonijeti očuvanju dostojanstva učenika i autentičnosti odgojno-obrazovnog procesa.

Posljednje izlaganje održao je vlč. Laurent Kružić pod naslovom „Da bi bili Crkva. Ekleziološki i teološko-pastoralni elementi života kršćanske zajednice u suvremenoj katoličkoj školi“. Naglasio je da je katolička škola „Crkva u malom“, ukorijenjena u otajstvu Trojstva, pozivu na zajedništvo i sudjelovanju u misijskom poslanju Crkve. Pozvao se na koncilske i postkoncilske dokumente koji katoličkoj školi pridaju ulogu mjesta evangelizacije, apostolata i autentičnog svjedočanstva vjere. Prema njegovu tumačenju, identitet katoličke škole počiva na trima stupovima: misteriju, zajedništvu i misiji.

Vlč. Kružić istaknuo je da škola ne oblikuje samo intelekt, nego cjelovitu osobu i njezin kršćanski identitet te da se odgoj i pastoral moraju međusobno prožimati. Naglasio je važnost trajne formacije djelatnika, rasta u zrelosti vjere te promišljanja odnosa vjere i kulture u suvremenom društvu. Zaključio je da katolička škola može biti autentično mjesto susreta i zajedništva samo ako njeguje duhovnost zajedništva i svijest o sudjelovanju u crkvenoj misiji.

Skup je zaključen plenarnom raspravom u kojoj su sudionici istaknuli da su predavanja tijekom oba dana otvorila i produbila ključna pitanja vezana uz cjeloviti odgoj, pravni i ekleziološki položaj katoličkih škola, školsku klimu, pastoralnu dinamiku i duhovni identitet školskih zajednica. Naglašeno je da se identitet katoličke škole ne izgrađuje samo kroz propise i programe, nego ponajprije kroz odnose, zajedništvo i dijalog s učenicima, roditeljima, djelatnicima i širom društvenom zajednicom.

Završni dan međunarodnog znanstvenog skupa o identitetu katoličke škole za kulturu dijaloga u Rijeci