Hvarski dekan i župnik don Toni Plenković u dvorani u biskupijskom vrtu pozdravio je svećenike Hvarskog dekanata, osobito hvarskog biskupa Ranka Vidovića i novog gvardijana Franjevačkog samostana u Hvaru fra Matiju Jurišića.

Dekan Plenković prikazao je život i djelovanje hvarskog biskupa Luke Papafave o stotoj godišnjici njegove smrti. Hvaranin Luka Papafava, 52. hvarski biskup, zaređen za svećenika 1874. u Zadru, djelovao je kao upravitelj privatne gimnazije za svećeničke kandidate u Hvaru, potom je imenovan župnikom u Supetru. Krajem 1911. godine imenovan je šibenskim biskupom.

Kao župnik u Supetru i biskup u Šibeniku razvija veliku pastoralnu djelatnost, promiče Katoličku akciju i okuplja mlade u crkvena društva, organizira okupljanja klerika i permanentnu svećeničku izobrazbu te osobito promiče pobožnost Srcu Isusovu. Premješten je sa šibenske biskupske stolice u Hvar 1918. godine, u teškim vremenima nakon Prvoga svjetskog rata, uzrokovanima nestabilnim poratnim političkim okolnostima, ali i sveopćom bijedom na otocima uzrokovanom teškom ekonomskom situacijom zbog filoksere, koja je uništila vinograde i potaknula veliko iseljavanje s otoka.

U takvim neprilikama biskup Papafava djeluje staloženo i odgovorno te sam trpi progon i difamacije od strane dalmatinskih autonomaša. Istaknuo se osobito kao polemički pisac. U svojim tekstovima, koje je objavljivao u raznim dalmatinskim novinama, i u svojim biskupskim poslanicama vjernicima u Šibenskoj i Hvarskoj biskupiji osobito apelira na borbu protiv slabljenja vjere, za što odgovornim drži širenje liberalnih i antiklerikalističkih ideja.

Stoga potiče na veći angažman svećenika u radu s mladim vjernicima, osobito na organiziranje vjerskih društava. Objavljeni tekstovi otkrivaju njegovo široko znanje i načitanost. Biskup Luka Papafava preminuo je u Hvaru 15. srpnja 1925. godine i pokopan je u obiteljskoj grobnici na hvarskom gradskom groblju. Svoj skromni imetak oporučno je ostavio siromasima.

Nakon izlaganja dekana Plenkovića, generalni vikar i župnik Jelse don Ivan Jurin govorio je o 500. obljetnici govora hvarskog dominikanca Vinka Pribojevića „O podrijetlu i događajima Slavena“ (De origine successibusque Slavorum).

„Pribojević je rođen u Hvaru sredinom 15. stoljeća. Osnovne humanističke nauke izučio je u dominikanskom samostanu u Hvaru, a potom je i sam stupio u dominikanski red. Daljnje školovanje nastavio je u Italiji i Poljskoj, gdje je proveo tri godine i stekao naslov doktora teologije. Godine 1525., za svojega boravka na Hvaru, u dominikanskom samostanu sv. Marka održao je spomenuti govor ‘O podrijetlu i događajima Slavena’, koji je tiskan u Veneciji 1532. godine. U prvome dijelu govora govori o podrijetlu i slavnoj prošlosti Slavena, čija je pradomovina bio Ilirik (prema legendi o Čehu, Lehu i Rusu). Među Slavene, između ostalih, ubraja makedonske vladare, neke rimske careve i ilirske vladare. Sebe naziva Dalmatincem, Ilirom i Slavenom. U drugome dijelu piše o geografskim obilježjima i povijesti Dalmacije, a u trećem slavi povijest rodnoga Hvara.

Pribojević djeluje u razdoblju obilježenom osmanlijskim prodorima u jugoistočnu Europu, političkom rascjepkanošću slavenskih zemalja i kulturnom marginalizacijom Slavena u zapadnoeuropskoj percepciji. Iako govor obiluje nepouzdanim podacima, Pribojević se predstavio kao dobar poznavatelj starih pisaca.

Njegova temeljna nakana nije bila iznijeti samo povijesne podatke ili donijeti politički program, nego istaknuti veličinu i važnost slavenskog naroda. U tom smislu Pribojevićev govor ne pripada novijoj ideji panslavizma i modernom nacionalizmu. Presudan preokret i ponovno otkriće ovoga znamenitog govora događa se u 19. stoljeću, u kontekstu romantizma, nacionalnih preporoda i modernih političkih ideologija. U tom se razdoblju Pribojevićev govor izvlači iz humanističkog konteksta, tumači kao dokaz drevne nacionalne misije i uključuje u crkveno-nacionalne narative.

Stoga je važno biti svjestan opasnosti nacionalizma u crkvenom narativu, političkog katolicizma i ideologizacije vjere. Ponovno otkrivanje jednog govora starog 500 godina, koji je mnogo kasnije korišten u ideološke svrhe, može Crkvi pomoći da ne upadne u iste zamke ideologizacije vjere u političke svrhe, prokazivanja i progona povijesnih i sadašnjih neprijatelja te svođenja kršćanske vjere na banalni nacionalizam.

Dogodi se u velikim liturgijskim slavljima, osobito u proslavama važnih događaja nacionalne povijesti, da crkvenost događaja u velikoj mjeri bude stavljena u drugi plan, a ono nacionalno u prvi. Ne učeći iz grešaka povijesti i ponekad namjerno zaboravljajući da se katolikom postaje krštenjem, a članom nacionalne zajednice rođenjem, lako se i danas upada u sakralizaciju nacionalnog, što je za Crkvu i njezino djelovanje pogubno“, zaključio je generalni vikar Jurin.

Nakon izlaganja dekana Plenkovića i generalnog vikara Jurina uslijedili su razgovori o aktualnim temama: o akcijama biskupijskog Caritasa, o pastoralnim izazovima i problematici hvarskih tradicijskih običaja, osobito onih u korizmi i Velikom tjednu, te o završetku Jubilejske godine.

Biskup Vidović najavio je svoj kanonski pohod župama Hvarske biskupije početkom sljedeće godine.

Potom je pokorničko bogoštovlje u crkvi sestara benediktinki predvodio dominikanac iz Staroga Grada pater Marko Bobaš. Svećenici su imali prigodu za ispovijed i uz molitvu krunice pripravili se za slavlje mise.

Na kraju je koncelebrirano euharistijsko slavlje za biskupa Papafavu predvodio biskup Vidović. Liturgijsko pjevanje predvodile su sestre benediktinke.