„Narodi nam se Kralj nebeski od Marije, čiste Djeviceˮ

Božić 2025.

1. Stih ove drevne hrvatske božićne popijevke sažima otajstvo Božića. Lijep je to i izričajan usklik, nadahnut velikim otajstvom. „Dijete nam se rodilo, sin nam je darovan”, kliče starozavjetni prorok Izaija. U Evanđelju po Mateju čitamo: „Kad se Isus rodio u Betlehemu Judejskome u dane Heroda kralja, gle, mudraci se s Istoka pojaviše u Jeruzalemu raspitujući se: ‘Gdje je taj novorođeni kralj židovski? Vidjesmo gdje izlazi zvijezda njegova pa mu se dođosmo pokloniti!’ˮ (Mt 2, 1- 2). Za njih je on, novorođeni – Kralj. I on doista i jest Kralj. No, on nije kralj po mjerilima ovoga svijeta. On će to sam pred Pilatom posvjedočiti: „Kraljevstvo moje nije od ovoga svijeta.ˮ (Iv 18, 36). Dok vlasti i kraljevstva ovoga svijeta nastaju i nestaju, njegovo je kraljevstvo vječno: „Vlast njegova vlast je vječna i nikada neće proći, kraljevstvo njegovo neće propasti“ (Dn 7, 14). I to je paradoks koji nas iznenađuje: krhko dijete, a Bog! Rođen u štalici, a kralj! Stvorac svega stvorenoga, a u ljudskom tijelu!
2. Draga braćo i sestre, ovog Božića razmatramo rođenje Krista Gospodina Spasitelja – vječnog svećenika i kralja vasione[1] koji nam se rodio u Betlehemu „gradu Davidovuˮ (Lk 2, 11) od Marije, čiste Djevice, u ozračju ove jubilarne 2025. koja ide svomu koncu. U njoj smo, kao hodočasnici nade proživljavali jubilejska slavlja kao „izvorišta za obnovljenje životne snage, misleći pritom poglavito na proslavu redovitoga Jubileja, Svete godine 2025., i na spomen znamenitih splitskih crkvenih sabora, za vladavine Tomislava, ‘kralja Hrvata’, kako ga je u svome pismu 925. godine oslovio papa Ivan X. (914. – 928.).ˮ[2] Svjedočili smo ove godine milijunskim mnoštvima hodočasnika koji su prispijevali u Rim pobožno posjećujući sveta mjesta i na njima obnavljajući vjeru u Isusa Krista koji je „isti  jučer, danas i uvijeke” (Heb 13, 8). U tu se hodočasničku rijeku slilo mnoštvo i hrvatskih hodočasnika na našem nacionalnom jubilejskom hodočašću, održanom od 5. do 12. listopada, kad smo i mi pohodili Vječni Grad i susreli se s papom Lavom XIV. Svjedočili smo i obilježavanju još nekih važnih obljetnica: spomena na 1700 godina od Prvoga ekumenskog koncila u Niceji, važnoga za ispovijedanje prave vjere i za slavljenje središnjega otajstva naše vjere, Kristova Vazma, zatim obljetnice završetka Drugoga vatikanskog koncila (1965.), nadalje, pedesete obljetnice Pastirskogapismabiskupā kojim su 1975. (tada također Svete godine) pozvali na proslavu i obnovu koja je pod naslovom ‘Trinaest stoljeća kršćanstva u Hrvata’ tijekom devet godina ostvarivana brojnim slavljima, poukama, susretima i drugim događanjima sve do 1984. i Nacionalnoga euharistijskog kongresa u Mariji Bistrici. Pola stoljeća od toga jedinstvenog, uistinu proročkog jubilejskog pokreta, obilježit ćemo sljedeće 2026., kada se navršava 1050. godina od smrti hrvatske kraljice Jelene, slavne, majke sirota i zaštitnice udovica, te 950. obljetnicu krunidbe dobroga kralja Zvonimira. Konačno, prisjetili smo se ove godine i stote obljetnice ustanovljenja svetkovine Isusa Krista Kralja svega svijeta.[3]
3. Upravo, razmišljajući o betlehemskom otajstvu, otajstvu novorođenoga Sina Božjega, zaustavljamo se u svojim razmišljanjima kod te obljetnice, obljetnice svetkovine Krista Kralja svega stvorenja, koju je uveo papa Pio XI., 11. prosinca 1925 godini. I ove 2025., kao i onda prije stotinu godina, ovom svetkovinom Crkva želi podsjetiti sve svoje sinove i kćeri, ali i cijeli svijet, sav ljudski rod, da je Isus Krist Kralj i Vladar svih ljudi, cijelog svijeta i svih stvorenja, Gospodar ljudske povijesti, Onaj koji je „Alfa i Omega, Prvi i Posljednji, Početak i Svršetak!“ (Otk 22, 13). Ta nas svetkovina ispunja nadom i sigurnošću da Bog ima posljednju riječ u nevoljama ljudske povijesti koja obiluje dominacijom nepravdi svake vrste. Svetkovina Krista Kralja na poseban način ulijeva nam ohrabrenje i svjetlo, pred poplavom različitih bezbožnih ideologija koje su se vrlo brzo proširile na početku 20. stoljeća, a ni danas nisu nestale s pozornice ovoga svijeta.
4. Crkva se pitala tada, a pita se i danas: tko može donijeti pravi i pravedni mir? Tko može potaknuti ljudska srca na promjenu nakana i djelovanja? Tko ih može usmjeriti prema trajnim i neprolaznim dobrima? Tko je taj koji to može i koja je to njegova vlast? Na ta i sva druga pitanja koja se tiču čovjekovih temeljnih egzistencijalnih pitanja te pitanja njegova pojedinačnog i općega dobra i mi danas odgovaramo s velikim papom Pijem XI: „Oh, kakvu bismo sreću mogli uživati ​​kada bi pojedinci, obitelji i društvo dopustili da ih Krist upravlja! Tada bi se zaista (…) tolike rane mogle izliječiti, tada bi svako pravo ponovno zadobilo svoju drevnu snagu, vratili bi se blagoslovi mira, mačevi bi ispali iz ruku, kada bi svi dragovoljno prihvatili Kristovo kraljevstvo, poslušali ga i kad bi svaki jezik proglasio da je Gospodin naš Isus Krist u slavi Boga Oca.“[4]
5. Da, draga braćo i sestre, poslušati Isusa Krista, prihvatiti njegovo kraljevstvo i njegovo kraljevanje u svojim savjestima znači zapravo obratiti svoje živote, svoje srce onomu Srcu koje zrači Svjetlom koje je jedino kadro raspršiti tmine pameti i srca. To znači doći novorođenom kralju u Betlehem i pokloniti mu se. Pokloniti mu se svim svojim bićem. To znači poslušati poziv koji Bog upućuje svakom od nas dok smo na betlehemskim poljanama svoga života, u mrkloj noći mnogih neizvjesnosti, sumnji i izazova, često prepušteni hladnoćama svijeta koji nas okružuje, zaokupljeni vlastitim brigama i nevoljama… da se u jednostavnosti srca i poslušnosti vjere, poput pastira, uputimo prema siromašnoj betlehemskoj štalici i da mu se poklonimo, da cijelo svoje biće otvorimo i predamo Srcu novorođenoga Kralja. Predati se Srcu novorođenoga Kralja znači pronaći najjaču sigurnost koju se na ovoj zemlji može pronaći. To je jasno spoznao već spomenuti papa Pio XI. kad je 1928. pozvao Crkvu na posvetu Presvetom Srcu Isusovu kako bi činom zadovoljštine uzvratila svoju ljubav onoj nestvorenoj Ljubavi, kojoj je, kada je ili zanemarena zbog zaborava ili ogorčena uvredom, potrebno nadoknaditi one uvrede koje su joj na bilo koji način nanesene.[5]
6. Draga braćo i sestre, tko se klanja Kristu Kralju, taj istinski živi, jer živi obasjan svjetlom istine. Koga zvijezda vjere vodi u betlehemsku štalicu, taj prima pravo svjetlo, a to je Krist – „Svjetlo istinito, koje rasvjetljuje svakog čovjeka, dođe na ovaj svijet“ (Iv 1, 9). On jedini daruje pravi život i njemu valja dolaziti da budemo njegovi svjedoci, naročito pred tolikom mržnjom i nasiljem koje ranjava ljudsko dostojanstvo. „Nijedna sjena, ma koliko mračna bila, ne može zasjeniti Kristovo svjetlo. Zato onima koji vjeruju u Krista nikada ne nedostaje nade, čak ni danas, suočeni s velikom društvenom i ekonomskom krizom koja pogađa čovječanstvo, suočeni s mržnjom i razornim nasiljem koje i dalje krvavi mnoga područja zemlje, suočeni sa sebičnošću i čovjekovom pretenzijom da se postavi kao vlastiti bog, što ponekad dovodi do opasnih iskrivljavanja božanskog plana za ljudski život i dostojanstvo, za obitelj i za sklad stvorenja.ˮ[6]

Narodi nam se Kralj nebeski, od Marije, čiste Djevice! Radujmo se, braćo i sestre, veselimo se tom rođenju! Idimo mu ususret svim svojim bićem. Poklonimo mu se i dopustimo mu da nas obdari svojim svjetlom. Upravo je na Božić nad nama svima zasjala ta svjetlost jer nam se rodio Gospodin![7] Neka to svjetlo trajno svijetli nad svima nama, nad našim obiteljima, nad našim domovima, nad našim narodom i cijelom našom Domovinom!

Sretan Vam Božić i blagoslovljena nova 2026. godina.

✠ Vaš biskup

Jure Bogdan, vojni ordinarij u Republici Hrvatskoj

[1] Predslovlje: Krist kralj svega svijeta.

[2] Pastirsko pismo Na kršćanskim temeljima, u zajedništvu Crkve, hodočasnici nade, u prigodi Jubilejske godine 2025., 1100. obljetnice splitskih crkvenih sabora i početaka Hrvatskoga Kraljevstva, biskupā Hrvatske biskupske konferencije i Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine, Zagreb 2024, br. 1.

[3] Isto, br. 3.

[4] Isto.

[5] Pio XI., enciklika Miserentissimus Redemptor o činu zadovoljštine Presvetom Srcu Isusovu, 8. 5. 1928., dostupno na: https://www.vatican.va/content/pius-xi/it/encyclicals/documents/hf_p-xi_enc_19280508_miserentissimus-redemptor.html, (pristupljeno, 9. 12. 2025, prijevod naš).

[6] Papa Benedikt XVI., Propovijed na svetkovinu Bogojavljenja, 6. siječnja 2009.; dostupno na: https://www.vatican.va/content/benedict-xvi/it/homilies/2009/documents/hf_ben-xvi_hom_20090106_epifania.html, (pristupljeno: 9. 12. 2025.).

[7] Usp. Rimski misal, Rođenje Gospodinovo, Misa zornica, Ulazna antifona.