Prisjetio se pape Franje i njegova poticaja da Crkva bude otvorena svima, a potom ih pozvao da se usmjere na velike crkvene, pastoralne i društvene izazove, ostavljajući po strani krutost i ideologije, cijeneći razlike te postajući znak mira u svijetu obilježenom sukobima, agresivnošću i ljutnjom, koje često potiču internet i politika.

Poslanje i zajedništvo bile su dvije središnje teme Papina obraćanja. Poslanje, kako bi rad Rimske kurije bio sve više usmjeren prema van, u službi partikularnih Crkava, s institucijama, uredima i zadaćama osmišljenima za suočavanje s velikim crkvenim, pastoralnim i društvenim izazovima današnjice, a ne samo za osiguravanje redovite uprave.

Zajedništvo, pak, podrazumijeva izbjegavanje krutosti i ideologija u pitanjima vjere, liturgije i morala, njegovanje autentičnih odnosa, skidanje maski i razotkrivanje smicalica, neiskorištavanje i nezaobilaženje ljudi te postajanje proročkim znakom mira u svijetu obilježenom raskolima, podjelama i agresivnošću, koju često pothranjuju digitalni prostor i politika.

Papa Lav XIV. susreo se prvi put s cijelom Rimskom kurijom povodom božićnoga čestitanja – audijencije koja je postala ustaljena tradicija uoči božićnih blagdana, a koju su održavali svi njegovi nedavni prethodnici.

Nakon pozdrava kardinala Giovannija Battiste Rea, dekana Kardinalskog zbora, papa Lav XIV. započeo je govor spominjući se svoga „voljenog prethodnika, pape Franje“. Svojim proročkim glasom, pastoralnim stilom i bogatim učiteljstvom papa Franjo je posljednjih godina snažno obilježio put Crkve, potičući prije svega da se Božje milosrđe ponovno stavi u središte, da se evangelizaciji udahne novi polet te da Crkva bude radosna, otvorena svima i osobito osjetljiva prema najsiromašnijima.

Crpeći nadahnuće iz apostolske pobudnice Evangelii gaudium, papa Lav podsjetio je Rimsku kuriju na dva temeljna vida crkvenoga života: poslanje i zajedništvo.

Crkva je po svojoj naravi ekstrovertirana, okrenuta prema svijetu i misionarska – istaknuo je Papa – što proizlazi iz činjenice da je sam Bog prvi krenuo prema nama te nas u Kristu došao tražiti.

Prvi veliki „izlazak“ jest, dakle, Božji izlazak iz samoga sebe kako bi nam došao u susret. Otajstvo Božića upravo to naviješta: poslanje Sina sastoji se u njegovu dolasku na svijet.

To poslanje postaje kriterij razlučivanja za put vjere, za crkvene prakse, ali i za služenje u Rimskoj kuriji – naglasio je papa Lav XIV. Strukture, naime, ne smiju opterećivati ni usporavati navještaj evanđelja niti priječiti dinamiku evangelizacije; naprotiv, potrebno je učiniti da sve one postanu više misionarske. Taj duh treba prožimati rad Kurije, usmjeren na promicanje pastoralne skrbi u službi partikularnih Crkava i njihovih pastira.

Potrebna nam je, rekao je Papa, sve misionarskija Rimska kurija, u kojoj su institucije, uredi i zadaće osmišljeni imajući na umu današnje velike crkvene, pastoralne i društvene izazove, a ne samo radi jamčenja redovite uprave.

Poslanje Crkve usko je povezano sa zajedništvom – istaknuo je Sveti Otac. Zajedništvom utemeljenim na uzajamnoj ljubavi i međusobnoj solidarnosti, što je iznimno hitan zadatak i ad intra i ad extra. Ad intra, jer zajedništvo u Crkvi uvijek ostaje izazov koji nas poziva na obraćenje.

Katkada se, upozorio je Papa, ispod prividnoga mira kriju duhovi podjele, koji nas navode na iskušenje da se krećemo između dviju suprotnih krajnosti: s jedne strane, uniformiranja svega bez vrednovanja razlika, a s druge strane, pretjeranog naglašavanja razlika i gledišta umjesto traženja zajedništva.

Tako u međuljudskim odnosima, u uredskim dinamikama i u razmatranju pitanja vjere, liturgije i morala, riskiramo upasti u krutost ili ideologiju, s posljedičnim sukobima – upozorio je Papa. Ipak, podsjetio je, mi smo braća i sestre i, premda brojni i različiti, jedno smo: In Illo uno unum, citirao je moto svoga pontifikata.

Stoga je pozvao Rimsku kuriju da gradi zajedništvo koje se ostvaruje u sinodalnoj Crkvi, u kojoj svi surađuju u istom poslanju, svatko prema vlastitoj karizmi i ulozi. To se, naglasio je, ne postiže ponajprije riječima i dokumentima, nego konkretnim gestama i stavovima koji se trebaju očitovati u svakodnevnom životu i na radnom mjestu.

Papa se pritom prisjetio pisma svetoga Augustina Probi, u kojem hiponski biskup izražava svoju gorčinu u vezi s pitanjem može li se drugima doista vjerovati.

Ta se gorčina, primijetio je Papa, ponekad uvlači i među nas, kada nakon dugih godina služenja u Kuriji s razočaranjem uočimo da se određene dinamike povezane s vlašću, težnjom za prestižem i brigom o vlastitim interesima sporo mijenjaju. Tada se pitamo: je li moguće biti prijatelji u Rimskoj kuriji? Je li moguće živjeti odnose istinskoga bratskog prijateljstva?

U svakodnevnom radu, istaknuo je Papa, prava je milost pronaći pouzdane prijatelje, ondje gdje maske padaju, gdje se ljudi ne iskorištavaju niti zaobilaze, gdje se pruža iskrena potpora i prepoznaje vrijednost i kompetentnost svake osobe, čime se sprječavaju ogorčenost i nezadovoljstvo.

To je ono „osobno obraćenje“ na koje Papa poziva članove Rimske kurije, kako bi ona mogla postati znak i prema van – ad extra – u svijetu ranjenom neslogom, nasiljem i sukobima, u kojemu se sve više šire agresivnost i ljutnja, često potaknute digitalnim prostorom i politikom.

Gospodinovo rođenje donosi dar mira i poziva nas da postanemo njegov proročki znak u previše fragmentiranom ljudskom i kulturnom kontekstu.

Rad Kurije, kao i rad Crkve općenito, treba promatrati u tom širem horizontu – naglasio je Papa. Mi nismo vrtlari koji se bave samo obradom vlastitoga vrta, nego učenici i svjedoci Kraljevstva Božjega, pozvani u Kristu biti kvasac sveopćega bratstva među različitim narodima, religijama te ženama i muškarcima svih jezika i kultura. Živimo kao braća i sestre i dopustimo da svjetlo zajedništva zasja u svijetu.

Na završetku govora papa Lav XIV. osvrnuo se na Jubilej koji se približava svome završetku. Riječ je o Svetoj godini posvećenoj temi nade, tijekom koje su obilježena dva važna događaja: Nicejski sabor, koji nas vraća korijenima naše vjere, te Drugi vatikanski koncil, koji je, usmjerivši pogled prema Kristu, učvrstio Crkvu i poslao je u susret suvremenome svijetu, ostajući osjetljiv na radosti i nade, žalosti i tjeskobe ljudi našega vremena.

Papa je podsjetio i na apostolsku pobudnicu „Evangelii nuntiandi“ pape Pavla VI., objavljenu prije pedeset godina na svetkovinu Bezgrješnog Začeća. Taj dokument uči da je svjedočanstvo autentičnoga kršćanskog života – predanoga Bogu u zajedništvu koje ništa ne smije razbiti, a istodobno darovanoga bližnjemu s neiscrpnim žarom – prvo i temeljno sredstvo evangelizacije.

Prisjetimo se toga i u našoj kurijalnoj službi – zaključio je Papa – jer svjedočanstvo kršćanskoga života, izraženo u zajedništvu, prva je i najveća služba koju možemo ponuditi.

Neka nam Gospodin donese svoje svjetlo i podari mir svijetu!

Prema ustaljenoj tradiciji, papa Lav XIV. je na kraju audijencije svojim suradnicima darovao knjigu. Ovoga puta bila je to knjiga karmelićanina fra Lovre od Uskrsnuća Bog nadohvat duše, koju je nedavno objavila Vatikanska nakladnička kuća. Papa ju je, na povratku iz Bejruta, naveo kao sredstvo za dublje razumijevanje vlastite duhovnosti.